Hrana budućnosti ili bioterorizam (delovi iz knjige I)

Hrana budućnosti ili bioterorizam (delovi iz knjige I)

I - DAVLJENJE U LANCIMA ISHRANE-INDUSTRIJA GENETIČKI MODIFIKOVANE HRANE (GMO) PROTIV LJUDSKE CIVILIZACIJE

Genetički modifikovane (GM) biljne kulture proizvodile su se, 2012. godine, na 148 miliona hektara. Uzimajući u obzir jedan od sistema definisanja kontinenata (Afrika, Azija, Evropa, Severna Amerika, Okeanija, Južna Amerika), njihova proizvodnja odvijala se na svim kontinentima, u 29 država. Burkina Faso, Egipat i Južnoafrička Republika (Južna Afrika) proizvode GM kulture na afričkom kontinentu, a bivša Burma (sada Savezna Republika Mjanmar), Kina, Indija, Pakistan i Filipini na azijskom kontinentu. Proizvođači sa evropskog kontinenta su: Republika Češka, Nemačka, Poljska, Portugalija, Rumunija, Slovačka, Španija i Švedska.

Na severnoameričkom kontinentu GM biljne kulture proizvode se u pet država: Kanadi, Kostariki, Hondurasu, Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), dok je Australija jedini predstavnik kontinenta Okeanije. Značajan broj zemalja južnoameričkog kontinenta proizvodi ove kulture, a to su: Argentina, Bolivija, Brazil, Čile, Kolumbija, Paragvaj i Urugvaj.

Zagovornici transgene tehnologije: naučnici, političari i predstavnici multinacionalnih kompanija tvrde da je transgena hrana jednako sigurna za upotrebu kao i tradicionalna, da ne ugrožava zdravlje i životnu sredinu, da je njena proizvodnja jeftinija i najvažnije, da se rešenje problema gladi nalazi upravo u primeni ove tehnologije.

Ako je to tako, zašto ostatak međunarodno priznatih država sveta članica Ujedinjenih nacija (UN), njih 164, ne proizvodi GM kulture? Kada se uzme u obzir da danas obradive površine pokrivaju oko 1,5 milijardi hektara, onda su GM biljne kulture zauzele 10 odsto raspoloživih obradivih površina. Zašto ne 20 ili 30 odsto?

GM hrana, odnosno hrana stvorena od genetički modifikovanih organizama (GMO) ili hrana sa primesama GMO je uključena u lanac ishrane, uprkos velikim neslaganjima o ekološkim, zdravstvenim i društvenoekonomskim posledicama njene upotrebe.

Nema naučnih saznanja da je genetički inženjering (GI) i u celini transgena tehnologija bez rizika. Stoga, mora se postaviti pitanje kako je i zašto nesigurna, nedovršena, tzv. prljava tehnologija, ušla u naše živote, kako su GM biljke dobile dozvolu za uvođenje u životnu sredinu i kako su plasirane na tržište?

Džordž Buš ponudio gladnima GMO hranu

Od prve primene GI (genetičkog inženjeringa) na prehrambenim usevima američki državni aparat je, želeći da zadrži poziciju svetskog lidera u poljoprivredi, podržao biotehnološku industriju.

Predsednik SAD Džordž Buš je predložio 23. maja 2003. Inicijativu za suzbijanje gladi u Africi korišćenjem GM hrane. Istovremeno je optužio Evropu zbog „neosnovanog i naučno neutemeljenog straha" od nove hrane koji ometa napore za suzbijanje gladi. Izrazio je snažno uverenje da će GM stvorene biljke ostvariti veći prinos, da će se izvoz SAD povećati i da će se stvoriti bolji svet.

Njegova retorika nije novost. Naprotiv, ona je prelazila sa predsednika na predsednika, a američkom narodu je prenošena putem redovnih vesti i reklama. Iako je bilo diskretnih nagoveštaja u predizbornoj kampanji Baraka Obame da treba izmeniti zakone o bezbednosti hrane, nastavljena je ista politika podrške transgene tehnologije. Paradoksalno, prva dama SAD Mišel Obama, takođe slično prethodnicama, sa TV ekrana, nam pokazuje svoju baštu sa organski uzgojenim biljkama!

Poruke američkih predsednika sastavni su deo opšteg plana multinacionalnih kompanija da preuzmu kontrolu nad svetskim rezervama hrane. To je jasno izneseno na Konferenciji biotehnološke industrije u januaru 1999. godine. Tada je predstavnik Anderson konsaltinga objasnio kako je njegova kompanija pomogla kompaniji Monsanto u stvaranju tog plana.

Najpre su od Monsanta zatražili da im otkrije viziju idealne budućnosti za petnaest do dvadeset godina. Direktori Monsanta su opisali svet u kome je 100 odsto komercijalnog semena GM i patentirano. Kompanija Anderson konsaltingje, krenuvši od te vizije, razvila strategiju za njeno ostvarenje i predočilaMonsantu korake i procedure koje je neophodno preduzeti da bi zauzeli industrijsku dominaciju.

Kako bi sprovele svoju strategiju i preuzele kontrolu nad semenom, biotehnološke kompanije su preuzele 23 odsto semenskih kompanija. Monsantoje ostvario dominantan položaj zauzevši 91 odsto tržišta GM hrane. Iako je GM hrana ušla u naše živote i u lanac ishrane, ipak, industrija nije ostvarila cilj preuzimanja svih zaliha prirodnog semena, zahvaljujući otporu javnosti širom sveta.

Američki izvoz GM soje i kukuruza je opao, a gladni afrički narodi nisu prihvatili američku pomoć u hrani. Verujući da je otpor Evropske unije osnovna prepreka otvaranju novih tržišta, SAD su 13. maja 2003. podnele tužbu protiv EU, Svetskoj trgovinskoj organizaciji, optužujući je da restriktivnom politikom o GM hrani narušava međunarodne ugovore. Na dan slanja tužbe, ministar za trgovinu SAD, R. Zelik je izjavio: „Sveobuhvatna naučna istraživanja dokazala su da je biotehnološki proizvedena hrana zdrava i bezbedna".

Predstavnici industrije od početka ponavljaju ovu rečenicu, i to je njihova ključna pretpostavka. Međutim, ta pretpostavka nije istinita. Mogući razorni efekti novih GM organizama na životnu sredinu i zdravlje ostaju, petnaest godina nakon komercijalizacije prve transgene biljke i dalje otvorena pitanja, predmet debate vlada, naučnika i šire javnosti. Vodećih jedanaest molekularnih biologa je objavilo 1974. godine otvoreno pismo u kojem mole svoje kolege da uvedu dobrovoljni moratorijum na sprovođenje visokorizičnih eksperimenata sa rekombinantnom dezoksiribonukleinskom kiselinom (DNK).

Sledeće godine, sto četrdeset biologa iz sedamnaest zemalja sveta sastalo se uAsilomaru (Kalifornija) kako bi razmotrili opasnosti ovih eksperimenata na okolinu i zdravlje. Pobedio je finansijski interes...

Nekoliko biologa i ekologa su, godinama, izražavali svoju zabrinutost u vezi sa novom tehnologijom. Takvo stanovište, neretko ih je koštalo karijere. Priča o Arpadu Puctaiu mesecima je punila naslovne strane evropskih novina.

Otkrivši nestabilnost GM hrane i mogućnost oštećenja imunog sistema, mozga, jetre, testisa, želuca i creva i potencijalnu kancerogenost preporučio je temeljnije ispitivanje GM hrane pre tržišnog plasmana. Nakon 35 godina rada u Institutu Rovet (Aberdin, Škotska), iznenada je suspendovan uz višemesečnu zabranu javnog govora! Prema nekim navodima Bil Klinton je u telefonskom razgovoru sa Tonijem Blerom zatražio suspenziju ovog naučnika i zatvaranje daljih istraživanja.

Za razliku od Amerike, u kojoj je vladala potpuna medijska blokada po svim kontroverznim pitanjima u vezi sa GMO i čiji su građani tek 1999. godine, kada je slučaj Star Link kukuruza izazvao prekid izvoza i masovni povraćaj izvezene hrane, saznali da svakodnevno jedu GM hranu, priča o A. Puctaiu pala je na plodno tle u Velikoj Britaniji. Britanska javnost je već bila uzdrmana zbog bolesti ludih krava koja je prouzrokovala smrt nekoliko ljudi, uprkos ranijim uveravanjima vlade da opasnost ne postoji.

Mediji su podivljali. U trećoj sedmici februara 1999. godine napisano je više od 19.000 novinskih članaka o GMO. U aprilu iste godine britanska prehrambena industrija je popustila pod pritiskom potrošača. Unilever, najveći proizvođač hrane u Engleskoj je najavio kako će ukloniti GM sastojke iz svojih proizvoda koji se prodaju širom Evrope, Nestle je istu stvar objavio sledeće sedmice, kao i veliki lanci supermarketa Tesko Sejnsberi,Sejfvej i Samerfild.

I Mekdonald i Burgerking su najavili povlačenje GM soje i kukuruza iz svojih namirnica u evropskim trgovinama. Na kraju u GMO taboru nije ostala nijedna velika maloprodajna kompanija i sve one koje su prešle u drugi tabor su potrošile milione dolara na popunjavanje zaliha sa genetički nemodifikovanim kukuruzom, sojom i njihovim derivatima. EU usvojila je zakon kojim se zahteva da se sva hrana koja sadrži više od 1 odsto GM sastojaka obeležava. Većina evropskih proizvođača eliminisala je GM sastojke kako bi izbegla označavanje proizvoda. Od 2003. dozvoljeni procenat GM sastojaka, odobrenih za upotrebu u EU smanjen je na 0.9 odsto.

Ni miševi neće GMO kukuruz

Kakva bi trebalo da budu istraživanja procene sigurnosti transgene hrane? Sveobuhvatna. Istraživači bi trebalo da identifikuju tip i količinu svih belančevina pre i nakon modifikacije; trebalo bi da analiziraju prisustvo dodatih molekula na novoj belančevini na svim delovima biljke i u svim fazama rasta; da uporede oblik dodate belančevine u GM biljci sa prirodnim oblikom; trebalo bi da provere celu strukturu DNK kako bi utvrdili da li je proces umetanja gena promenio neki niz; trebalo bi da ustanove eventualno prisustvo novih virusa, analiziraju alergenost, toksičnost, otpornost na antibiotike, sprovedu nutricionistička istraživanja itd. Identifikacija mogućih opasnosti od namernododatog stranog gena, a posebno ne od fragmenata gena ili preraspoređene DNK, nije temeljno sprovedena ni u jednom istraživanju. S obzirom na to da analize opasnosti nisu valjano sprovedene, možda se u donošenju zaključaka treba osloniti na mudrost krava, veverica, jelena i miševa.

H. Vlidžer, farmer iz Ajove, je nakon žetve kukuruza jednu stranu jasli dugu devet metara napunio GM-om, a drugu konvencionalnim kukuruzom. Kada je dvadeset pet krava pustio u obor, sve su se skupile na stranu jasli u kojoj se nalazio prirodni kukuruz. Kada ga više nije bilo, malo su gricnule GM kukuruz, ali su se brzo predomislile i otišle. Sličan eksperiment, sa sličnim rezultatima sproveden je i na vevericama. Pisac S. Sprinkel je opisao krdo od četrdesetak jelena koji su se hranili na polju ekološke soje, ali nisu ni okusili GM soju koja im je, takođe, bila dostupna. Poznata je njegova izjava: " Čak će i miševi krenuti dalje ako nađu alternativu ovim usevima". Neki norveški farmer je potvrdio istinitost ove izjave, jer je u ambaru prepunom miševa ostavio dve hrpe kukuruza, jednu sa prirodnim, drugu sa GM kukuruzom. Kao i u prethodnim pričama, GM hrana ostala je netaknuta.

Na sastanku Biotehnološkog udruženja Minesota, čovek podiže jarkocrveni paradajz prečnika oko 6 centimetara, pokazuje ga publici i kaže: „Ovaj paradajz je ubran pre sedam dana". Pažnju pet stotina učesnika privukao je pokazujući identičan paradajz uz reči: „Ovaj paradajz je ubran pre 30 dana". Čovek je nastavio. „Ovaj paradajz je ubran pre 90 dana"; „Ovaj paradajz je ubran pre 150 dana".

Položio je na sto plodove paradajza. Svi su bili sveži, crveni i zreli. Svi su imali nove gene u svojoj DNK kako bi izgledali sveže. Govornik je zastao dopustivši prisutnima da se dive besmrtnom paradajzu. Nakon određenog vremena ustao je čovek šezdesetih godina koji je prekinuo dugi muk: „Kao biohemičar, imam problem. Ako paradajz nije istruleo, niti propao za 150 dana, šta ste učinili sa hranljivom vrednošću?" Bio je to B. Lašmet, koji se bavio izučavanjem unapređenja produktivnosti poljoprivredne proizvodnje, nutricionizmom i ekologijom zemljišta. Paradajz od 150 dana nije odgovarao njegovoj definiciji unapređivanja. Govornik nije odgovorio. Dvojica mladića iz prvog reda su ustala, prišla mu i tihim glasom ga zamolila da im se pridruži van sale...

Njih trojica su izašla van, zatvorila vrata za sobom i onda je jedan od mladića rekao: „Nas ne zanima hranljiva vrednost. Zanima nas samo hoće li domaćica kupiti paradajz 180 dana nakon berbe".

B. Lašmet se naljutio, i to im je rekao. Objasnio im je da su, ukoliko paradajz ne trune, morali učiniti nešto sa šećerom i enzimima. Mladići su bili ljubazni i dopustili su mu da govori neko vreme, verovatno zadovoljni što bes iskaljuje na njima, a ne u konferencijskoj sali. Na večeri B. Lašmet i njegova supruga večerali su potpuno sami. „Pomislili biste da sam gubav", rekao je, „ljudi bi nam prišli, pogledali nas i udaljili se". Svestan da je u manjini, napustio je Biotehnološko udruženje i s tugom i besom posmatrao kako se GM usevi šire.

Američki genetičari i eksperimenti Trećeg Rajha

Manipulacija globalnim posedima počela je u XVI veku u Engleskoj, u vreme dinastije Tjudora donošenjem zakona kojim opštinsko zemljište postaje privatno vlasništvo (u istoriji poznato kao „ovce su pojele ljude"). Danas je skoro svaka stopa naše planete, osim Antarktika, koji je delimično sačuvan kao neiskoristiva zajednička svojina, u privatnom komercijalnom vlasništvu, ili pod kontrolom vlada.

Privatizacija i patentiranje genetičkih resursa, odnosno javnih dobara predstavlja završetak poluvekovne istorije komercijalizacije i nestajanje poslednje granice prirodnog sveta. Velike sile i međunarodne organizacije odobrile su patentiranje veštački konstruisanih gena, organizama i procesa. U suštini patentiranja leži pitanje da li su stvoreni geni, ćelije, tkiva i organi zaista ljudski izumi ili samo otkrića prirode koja su ljudi modifikovali? Da bi se kvalifikovao patentirani izum, pronalazač mora dokazati da je otkriće novo, do tada neviđeno i da je korisno, odnosno da služi određenoj svrsi. Čak iako je nešto novo, neviđeno i korisno, ne može se proglasiti izumom i zaštiti patentom ako je otkriće prirode. Zbog toga ni hemijski elementi, kada su otkriveni, nisu mogli biti patentirani.

Nijedan molekularni biolog nikada nije stvorio gen, ćeliju, tkivo, organ ili organizam de novo. Ipak, patentni zavodi priznali su veliki broj patenata dobijenih novom tehnologijom, a prvi priznati patent odnosio se na sisara, GM miša, koji u sebi sadrži ljudske gene sa predispozicijom za rak, te se taj „onkomiš" prodaje kao istraživački model za proučavanje raka. Patenti su obično širokog spektra, te daju kompanijama vlast i kontrolu nad svim što se uzgaja na farmama i u baštama. Patentiranje je stvorilo atmosferu snažne konkurencije između hemijskih, farmaceutskih, poljoprivrednih i biotehnoloških kompanija.

Kazne za povrede patenata i krađa poslovnih tajni najčešći su razlozi međusobnih sukoba kompanija, a razrešenje sukoba se obično odigrava na sudu.

Najvažnija poljoprivredna biotehnološka kompanija, Monsanto, godišnje izdvaja 10 miliona USD iz svog budžeta za nadzor farmera i suđenja sa njima. Najpoznatija parnica Monsanto protiv Šmajsera okončana je 2008. godine nakon osmogodišnjeg suđenja. Prema Monsantu P. Šmajser proizvođač uljane repice iz Bruna, Sasketčevan (Kanada) je 1997. godine na svojim parcelama otkrio GM uljanu repicu, namerno sačuvao seme i zasejao naredne godine na površini od oko 400 hektara, te je time povredio patentno pravo. Kasnije je kompanija priznala da je nenamerno kretanje gena mogući izvor inicijalne pojave GM semena na njegovim parcelama, a sud je je u finalnoj presudi, donetoj 19. marta 2008, presudio u korist farmera, naloživši Monsantu da plati troškove čišćenja parcela kontaminiranih GM semenom.

Nemali broj vojnih analitičara veruje u to da se genetička revolucija ne može zadržati van dohvata vojnih planera. Kao oružje masovnog razaranja, genetičko oružje je poput nuklearnog, a može se proizvesti uz znatno niže troškove, što ga čini idealnim oružjem budućnosti. Novom tehnologijom mogu se programirati geni zaraznih mikroorganizama tako da se poveća njihova rezistentnost na antibiotike, virulentnost ili stabilnost u okolini; mogu se umetnuti geni ubice u bezopasne mikroorganizme, čime bi se dobili biološki agensi koje telo prepoznaje kao bezopasne te im ne pruža otpor; moguće je umetnuti gene koji utiču na raspoloženje, ponašanje, telesnu temperaturu itd.

Drugim rečima, može se dobiti oružje za različite vojne svrhe, od terorizma i protivodbrambenih operacija do širokih ratnih dejstava usmerenih na čitave narode. Istraživanja ljudskih gena i genske terapije oživljavaju vrlo realnu mogućnost da se, po prvi put u istoriji, nanovo stvore genetičke šifre ljudske vrste i da se počne preusmeravati tok buduće biološke evolucije na Zemlji. Mogućnost stvaranja novog eugeničkog čoveka više nije san ludih političkih demagoga nego potrošačka opcija u bliskoj budućnosti i veoma unosno komercijalno tržište.

Eugeničari veruju da su krvne veze i nasleđe daleko važniji u oblikovanju ljudskog ponašanja i u određivanju statusa različitih etničkih i rasnih grupacija od ekonomskih, društvenih ili kulturnih odrednica. Nacistički nastrojeni Nemci su korene ideologije pronašli u eugenički nastrojenoj Americi. Još je Teodor Ruzvelt, 26. predsednik SAD, govorio o sterilizaciji kriminalaca i mentalno oštećenih ljudi i o njegovoj želji da onemogući odrastanja krivih ljudi itd. Od početka prošlog veka do velike depresije, eugeniku je prihvatila većina američke intelektualne elite, kao lek za sve privredne nejednakosti i društvena zla.

Iako je, formalno, eugenički pokret u SAD doživeo krah, do kraja tridesetih godina prošlog veka Genetičko društvo Amerike je na svojim sastancima raspravljalo o tome da li formalno osuditi eugeničku politiku Trećeg Rajha. Za takvu odluku nikada nije bilo dovoljno glasova.

"Dostignuća današnjice"

Maštanja o izolovanim, mračnim laboratorijama u kojima sede razbarušeni naučnici dok stvaraju polučoveka-polumajmuna, zamenjena su stvarnošću svetlih kabineta moćnih vlada, firmiranim odelima brokera i službenika industrije odnosa sa javnošću, naučnicima koji nam nude nove organizme i hranu i obećavaju da ćemo biti zdravi, siti i bogati.

Iznajmljivanje ili pozajmljivanje jajnih ćelija ili materice žene ili ženke i umetanje u srodni ili nesrodni organizam, kontracepcijski kukuruz, prebacivanje gena iz životinje u biljku, čoveka ili mikroorganizama i obrnuto, proizvodnja ljudskih organa, kloniranje embriona mrtvih ljudi, samoubilačko seme i hirurgija gena, samo su neka od dostignuća današnjice.

Hrane ima, ali kakve...

Opravdavajući milijarde utrošenih dolara, veliku količinu energije i vremena na borbu sa protivnicima, multinacionalne kompanije nam licemerno serviraju mit prema kojem problem gladi u svetu može rešiti samo njihova nova, transgena hrana. Time svesno uvode u zabludu hiljade i hiljade građana sveta, koji možda ne znaju da se u svetu proizvodi suvišak hrane, ali ne postoji politička volja da se reše problemi njene distribucije i dostupnosti!

2013 World Hunger and Poverty Facts and Statistics
(Glad u svetu - Činjenice i statistika siromaštva)


II - PATENTIRANJE ŽIVOTA 


Fundament razvoja multinacionalnih kompanija je poverenje investitora, jer njihovu tržišnu vrednost, osim imovine koju poseduju, determiniše i vrednost akcija na berzi, koja se često menja zavisno od subjektivnih procena i emocija.

Primera radi, nakon obelodanjivanja afere lažnog prikazivanja efikasnosti lekova (u eksperimentalnoj fazi): Marimastata, protiv raka i Zakuteksa protiv pankreatitisa, vrednost britanske biotehnološke korporacije Bajotek opala je sa dve milijarde funti na svega 330 miliona funti. Ulaganja investitora zavise od očekivanja i potencijalne zarade na budućem tržištu.

Tako je od 1970. do 1997. godine ukupno uloženo u biotehnološka istraživanja (ne samo GI) oko 60 milijardi USD, dok su 2000. godine ulaganja u biotehnologiju dostigla vrhunskih 38 milijardi USD, stimulisano obećanjem mapiranja ljudskog genoma.

Samo godinu dana kasnije, kada je postalo jasno da će proteći godine dok otkrića ne doprinesu lečenju ljudi, interesovanje za biotehnologiju počelo je postepeno da opada, a ulaganja su se smanjila više od tri puta, odnosno na 11 milijardi USD!

Zbog toga kompanije veoma mnogo ulažu u odnose sa javnošću...

Promocija opšteg blagostanja

Odnosi sa javnošću označavaju nevidljive mere kojima država, ili kompanija pridobija javno mnjenje za preuzimanje određenih koraka (bilo da je u pitanju vođenje rata ili uvođenje nove tehnologije), čime se stvara sprega između psihologije mase i korporativnih, odnosno političkih ciljeva.

Svake godine korporacije ulažu milijarde USD u industriju odnosa sa javnošću, koja ih prezentuje u povoljnijem svetlu i diktira njihovu strategiju u odnosu na državu, javne institucije i javnost u celini. Kako odnosi sa javnošću nalažu, brošure, sajtovi i javne objave korporacija odaju utisak iskrene zainteresovanosti za planetu i opšte blagostanje. Dau agro sajens ističe da unapređenje života ljudi predstavlja njihovu najvažniju misiju, Dipon kreira održive solucije potrebne za bolji, bezbedniji i zdraviji život ljudi, a Monsanto primenjuje inovacije i tehnologiju kako bi pomogao farmerima da proizvedu zdraviju hranu i kvalitetnija krmiva.

Industrija odnosa sa javnošću, u skladu sa često upotrebljavanim terminima sa javnih nastupa „transparentnost", „demokratija", „podela dobiti", „dijalog" i „poštovanje", poziva opoziciju (društvene organizacije i nevladine organizacije) na dijalog.

Ovi dijalozi doprinose boljem razumevanju problema, izolaciji „radikalnih" protivnika, koji se karakterišu kao nezainteresovani i teški za saradnju, kao i upoznavanju sa argumentima protivnika i lakšem pripremanju adekvatnih reakcija. Postoje brojne strategije industrije odnosa sa javnošću, koje se koriste u različite svrhe, u različitim okolnostima a najznačajnije su: promena naziva kompanije, udruživanje, angažovanje nezavisnih pojedinaca i institucija, izvinjenja i obećanja.

Promena naziva kompanija, ili udruživanje koristi se i da bi se prikrila kontroverzna prošlost današnjih najvažnijih kompanija proizvođača GM hrane.

Ove kompanije su bile uključene u delovanje protiv ljudskog života i ozbiljne ekološke katastrofe. Tako su Monsanto, Ciba-Gajgi i Dau, proizvodili dihlor-difenil-trihloretan (DDT) i druge ekstremno štetne pesticide, defolijante i hemikalije kao što su želatinozni gazolin, polihlorovani bifenil, agent orandž. Farben-Hehst, BASF, Bajer, Agfa su proizvodili gasne otrove i prisiljavali logoraše Aušvica (83.000 logoraša) na rad!

Preživeli logoraši se još uvek parniče sa kompanijom IG Farben. Junion karbid korporejšn (koja se višegodišnjim prodajama i spajanjima transformisala u Dau i Aventis, odnosno Bajer) je odgovorna za smrt nekoliko stotina i patnje 140.000 ljudi. Tragedija se dogodila nakon izlaganja metil-izocianatu 1986. godine. Vitaminski kartel Ron-pulen (sada Aventis), Roš i BASF su finansijskim špekulacijama oštetili američko tržište za 5-6, a svetsko za preko 20 milijardi US dolara. U ime odštete EU je u septembru 2001. godine, Roš isplatio 462, BASF296, a Ron-pulen pet miliona evra.

Ubijaju i plaćaju odštetu

Jedan od istorijski najgorih slučajeva korporativnog nehata, SMON tragediju izazvala je Ciba-Gajgi. Naziv SMON opisuje sindrom (poremećaj vida i paraliza stopala i nogu) koji izaziva upotreba Kliokvinola korišćenog u Japanu od 1953. godine u lečenju abdominalnog bola i dizenterije.

Tek 1970. godine kada je obolelo 10.000 Japanaca, naučnici su povezali bolest sa upotrebom ovog leka. Iako je Ciba negirala povezanost dokazano je da je sa problemom bila upoznata još 1953. godine, a da je dokaze o štetnosti leka imala 1962. godine.

Preko 5.000 pravnika je bilo angažovano u parnici protiv ove kompanije! Na kraju suđenja Ciba je isplatila žrtvama 490 miliona USD u ime odštete. Tek 1985. godine kompanija je potpuno povukla ovaj lek sa tržišta izvinjavajući se žrtvama i njihovim porodicama. Partner Ciba kompanije, Sandoz, odgovoran je za tešku ekološku katastrofu iz 1986. godine, odnosno izlivanje 8 tona žive i 30 tona ekstremno štetnih organofosfata u reku Rajnu.

Prvi čuveni incident sa GMO desio se 1989. godine, kada je japanska korporacija Šova denko izbacila na tržište GM triptofan kao dodatak ishrani. Oko 1.500 ljudi je hronično obolelo, a 37 umrlo! Kompanija nije dozvolila kontrolu od strane nezavisne komisije, a GM bakterijske kulture su uništene.

Ko su proponenti GI? Njihov odabir je jedna od najvažnijih strategija industrije odnosa sa javnošću.

Dobar kandidat treba da bude poznat u svojoj oblasti (bar u svojoj zemlji), ukoliko je partijski neangažovan, poželjno je da bude u vezi sa industrijom ili državnim aparatom.

Najistaknutiji naučnici zagovornici biotehnologije su: C .S. Prakaš, direktor Centra za biljna biotehnološka istraživanja i jedan od osnivač Egbajovorld fondacije i član Savetodavnog komiteta za biotehnologiju američkog Ministarstva poljoprivrede; N. Burlag, otac Zelene revolucije, bio je jedan od najvećih zagovornika biotehnologije u siromašnim zemljama; P. Stot, sa Stanford univerziteta, recenzent prvog GM leka, bivši direktor Sektora za biotehnologiju Uprave za hranu i lekove SAD; D. T. Ejvri, direktor Globalnog centra za pitanja ishrane sa Hadson instituta itd...

U člancima i izlaganjima često iznose stavove protiv Kjoto sporazuma (osnovni cilj Sporazuma je smanjenje emisije štetnih gasova u atmosferu) i proizvodnje organske hrane (hrane u kojoj nema veštački sintetizovanih materija). Proponenti GI smatraju da su konzumenti organske hrane izloženi osam puta većem riziku od inficiranja smrtno opasnim sojem bakterije Escerichie coli (0157:H7). Taj podatak prvi put je objavljen u radu D. T. Ejvrija, u časopisu Ameriken Autluk.

Ovaj časopis izdaje Hadson institut, odnosno institut kojim D. T. Ejvri rukovodi. Autor se u radu poziva na podatke američkog Centra za kontrolu bolesti. Kao uzrok opasnosti navodi đubriva životinjskog porekla, koja su rezervoar opasnih bakterija, a masovno se koriste u organskoj proizvodnji. Prema rečima M. Kohena, istraživača iz američkog Centra za kontrolu bolesti, Centar nikada nije sproveo takvo istraživanje.

Od 1982. godine ovaj soj bakterije uglavnom je otkrivan u goveđem mesu. Osim toga, prema pravilima organske poljoprivrede đubriva životinjskog porekla moraju da budu dobro kompostirana i moraju da se upotrebe najmanje 120 dana pre berbe plodova, čime se mogućnost pojave bakterije Escerichie Coli maksimalno redukuje.

Kompanije nekada pribegavaju izvinjenjima i obećanjima. Nakon izjave R. Šapira izvršnog šefa Monsanto kompanije, 1999. godine da su verovatni uzroci otpora javnosti prema GMO agresivne kampanje koje iritiraju mase, Monsanto je obećao da neće komercijalizovati Terminator semena, da će poštovati tuđe stavove, da će svoja istraživanja deliti sa univerzitetima, da će poštovati zakone SAD i da će plasirati samo proizvode odobrene od nadležnih institucija SAD, Evrope i Japana.

Slično je obećao i Dipon. Biotehnološke korporacije u kriznim situacijama koriste usluge kompanija iz sektora Odnosa sa javnošću, specijalizovanih za krizni menadžment, između ostalih Basn-Masteler kompanije, koja je u vlasništvu Vajr&Plestik prodakts (najmoćnije kompanije iz oblasti odnosa sa javnošću). Dajrekt impakt kompanija, poslovnica Basn-masteler kompanije, predstavlja netradicionalnu „treću nogu stola za lobiranje" (druge dve su: tradicionalni Odnosi sa javnošću i tradicionalno lobiranje), znači ne lobira Kongres direktno, te javnost nema uvid u njihove aktivnosti i troškove a specijalizovana je za „narodne odnose sa javnošću".

„Narodni Odnosi sa javnošću" fokusirani su na određene grupe stanovništva, članove crkve, sindikata ili penzionere. Koristio ih je Monsanto devedesetih godina minulog veka za pronalažanje Njujorčana raspoloženih da govore pozitivno o GM hormonu rasta krava.

Kampanje se koriste i u edukativne svrhe. U septembru 1999. godine,Novartis je promovisao kampanju namenjenu studentima i profesorima, u sklopu koje je obezbedio donaciju u iznosu od 150.000 US dolara za osnivanje studentskog časopisa Jor Vorld: Biotehnolodži End Ju, koji govori o potencijalima biotehnologije u očuvanju zdravlja ljudi i životne sredine.

Ostali sponzori ovog časopisa su bili: Organizacija biotehnološke industrije,Amgen, Aventis, Biogen, Savet za biotehnološku informisanost, Džinzim, Merk, Monsanto, Novartis, Biotehnološka organizacija Pensilvanije, Fajzer, Skotiš enterprajz i američki Centar za trgovinu i energiju.

Novartis je takođe, obezbedio 300.000 US dolara za izložbu pod nazivom„Od farme do tanjira" u Muzeju nauke i industrije u Čikagu, kojeg godišnje poseti oko dva miliona ljudi, uključujući 400.000 dece školskog uzrasta, kao i 25.000 US dolara za osnivanje Biotehnološkog edukativnog centra pri Univerzitetu u Ajovi. Od ostalih primera, korišćenja propagandnih kampanja, značajno je pomenuti Monsanto donaciju, 1999. godine, za izložbu „Lepa nauka" Volt Dizni.

Bogataši ulažu u eksploataciju siromašnih

Da bi se razumela važnost ulaganja privatnog sektora u poljoprivrednu biotehnologiju, dovoljno je samo uporediti njihov godišnji budžet za istraživanja i razvoj sa budžetom za istraživanja kojim raspolažu zemlje u razvoju.

Privatni sektor, uključujući i male biotehnološke kompanije uložio je u poljoprivrednu biotehnologiju 1996. godine 1,5 milijardi US dolara, a dve godine kasnije, glavne „life science" kompanije su investirale u istu namenu 2,6 milijardi US dolara najvećih multinacionalnih kompanija 2001. godine je uložilo u istraživanja i razvoj skoro tri milijarde USD, a Konsultativna grupa za međunarodna istraživanja u poljoprivredi, najveći međunarodni predstavnik javnog sektora deset puta manje.

Najveći poljoprivredni istraživački programi javnog sektora u Brazilu, Kini, Indiji, pojedinačno raspolažu budžetom, za ovu namenu, manjim od pola milijarde dolara. Privatni sektor je fokusirao investicije na industrijske zemlje i na svega nekoliko zemalja u razvoju. Smatra se da su godišnja ulaganja ovog sektora u industrijske zemlje između 1 i 1,5 milijarde US dolara. Ukupna ulaganja privatnih kompanija u zemlje u razvoju nisu poznata, ali su bez sumnje manja od ulaganja javnog sektora u ovim zemljama. Samo mali deo sredstava za istraživanje i razvoj, privatni sektor direktno ulaže u zemlje u razvoju. Uglavnom to čini preko globalnih „life science" kompanija koje se spajaju ili udružuju sa lokalnim semenskim kompanijama.

Javni sektor finansira oko 90 odsto ukupnih poljoprivrednih istraživanja zemalja u razvoju i oko 50 odsto istraživanja industrijskih zemalja. Godišnje ulaže između 900 miliona i jednu milijardu US dolara, ili 16 odsto budžeta, za istraživanja i razvoj industrijskih zemalja. Javne organizacije i univerziteti industrijskih zemalja sprovode značajan deo biotehnoloških istraživanja koja su samo malim delom okrenuta rešavanju problema zemalja u razvoju.

Većina njihovih instrumenata i proizvoda može biti korisna i za zemlje u razvoju, ali one imaju ograničeni pristup zbog jake težnje ovih organizacija da zaštite i prodaju intelektualnu svojinu, kao i zbog povećanog broja saveza između ovih organizacija i privatnog sektora, čime se gube tradicionalne razlike između privatnog i javnog sektora.

Ukupna ulaganja javnog sektora u istraživanja zemalja u razvoju iznose 18 do 25 odsto ulaganja u industrijske zemlje i kreću se od 165 do 250 miliona USD. S obzirom na to da postoje velike razlike u razvijenosti kapaciteta za biotehnološka istraživanja i razvoj, ove zemlje se prema razvijenosti Nacionalnog poljoprivrednog istraživačkog sistema dele na tri grupe:

  • a) tip 1 (Indija, Kina, Meksiko, Brazil i Južna Afrika), imaju velike kapacitete za istraživanja u oblasti molekularne biologije, uključujući i izučavanje strukture i organizacije genoma, koji su najčešće locirani na univerzitetima. Ove zemlje su sposobne da razviju nove molekularne instrumente za vlastite potrebe; 
  • b) tip 2 (Tajland, Filipini, Pakistan, Kolumbija, Urugvaj i Kenija) imaju značajne kapacitete za primenjena istraživanja na polju biljne selekcije, kao i kapacitet za „pozajmljivanje" i primenu molekularnih instrumenata razvijenih u drugim državama; 
  • c) tip 3 (većina Afrike) imaju veoma slabe kapacitete za biljnu selekciju i praktično nemaju kapacitete za istraživanja u oblasti molekularne biologije.

Veštačka budućnost

Privatni sektor je retko i skromno investirao u biljna istraživanja šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka, posebno u zemljama u razvoju kojima je nedostajao efikasan mehanizam zaštite intelektualne svojine. Tadašnji produkti istraživanja su bili javna dobra sa netakmičarskim i neisključivim karakterom, odnosno dobra koja donose korist društvu nezavisno od prihoda stvaraoca. Semenska industrija se sredinom osamdesetih godina, zahvaljujući ekonomskoj isplativosti hibrida stranooplodnih vrsta (npr. kukuruza), aktivirala u zemljama u razvoju, prvo preko multinacionalnih kompanija iz razvijenih zemalja, a potom i preko nacionalnih kompanija kada su formirane. Dalji stimulans za ulaganja privatnog sektora u poljoprivredna istraživanja dale su SAD i druge industrijske zemlje odobravanjem patentiranja veštački konstruisanih gena i GM biljaka.

Prema podacima američkog Ministarstva za poljoprivredu iz 2004. godine, u vlasništvu kompanija u različitim državama sveta nalazi se 7.368 biotehnoloških patenata, u vlasništvu univerziteta i neprofitnih organizacija 2.765, a u državnom svega 789. SAD su lider u sve tri pomenute kategorije, imaju 62 odsto patenata u vlasništvu kompanija, 85 odsto u vlasništvu univerziteta i neprofitnih organizacija i 53 odsto u državnom vlasništvu, dok Velika Britanija, baza biotehnologije u EU, ima 4 odsto patenata u vlasništvu kompanija, 1,4 odsto u vlasništvu univerziteta i neprofitnih organizacija, a 6,3 odsto u državnom vlasništvu u odnosu na ukupan broj patenata.

Deset kompanija kontroliše 44 odsto od ukupnog broja biotehnoloških patenata u vlasništvu kompanija, a lider po broju patenata, Monsanto 9,1 odsto.

Laž, odvratna laž, i propaganda

Uspešno osvajanje tržišta multinacionalne kompanije proizvođači GM hrane duguju industriji odnosa sa javnošću, bliskim odnosima sa državnim aparatom SAD, velikim ulaganjima u istraživanja i razvoj, međunarodnoj zajednici koja je odobrila patentiranje veštački konstruisanih gena i GM biljaka, međunarodnim organizacijama, pre svega Svetskoj trgovinskoj organizaciji, fondacijama, nekim naučnicima i naučnim ustanovama, kao i sistemu podrške u vidu organizacija direktnih promotera biotehnologije.

Vunena vremena "Gvozdene ledi Tačer"

Privatni sektor je vremenom ne samo preuzeo primat u poljoprivrednim biotehnološkim istraživanjima, nego je ciljno uništio ugled javnih institucija koja su ta istraživanja ranije radila. Klasičan primer je sudbina Plant briding Instituta iz Kembridža. Ovaj institut je bio stub britanske poljoprivredne nauke i imperijalne poljoprivredne politike.Margaret Tačer, bivši premijer Ujedinjenog Kraljevstva ga je, 1987. godine, prodala Institut Unilever kompaniji. Iza ove kupovine je stajala naftna kompanija Šel oil. U časopisu Nju sajens od 27. novembra 1986, tadašnji direktor Šel nikersons sidsa, D. Ganeri ovako objašnjava vezu između nafte i semena: „...Nafta je hemikalija, i pesticidi su hemikalije, a kapaciteti potrebni za stvaranje pesticida ne razlikuju se bitno od kapaciteta potrebnih za razvoj semena". Kao rezultat ove prodaje, naučni deo instituta je (znatno smanjen, preseljen u Norvič) nastavio da se finansira iz državnog budžeta, a semenarski deo je pripao kompaniji.

The Showa Denko Tryptophan disaster reevaluated: Conclusion - genetic engineering was the cause of death to 37 persons
(Genetski inženjering je uzrok smrti za 37 lica)


III - IMA LI SPASA ZDRAVOJ ISHRANI?

Genska revolucija je nesumnjivo najbrže usvojena biljna tehnologija u modernoj istoriji ljudskog roda. Ukupne površine pod GM kulturama u svetu, u proteklih petnaest godina uvećane su za oko 87 puta.

Impresivnom difuzijom GM biljke (148 miliona hektara, 2010) su okupirale značajnih 10 odsto ukupnih obradivih površina na planeti Zemlji. Komercijalna proizvodnja ovih biljaka je zastupljena na svim kontinentima, ali je areal njihove rasprostranjenosti različit po različitim državama sveta.

Trenutno se u SAD proizvodi: GM kukuruz, soja, pamuk, uljana repica, šećerna repa, lucerka, papaja i bundeva; u Brazilu: soja, kukuruz i pamuk; u Indiji pamuk; u Argentini: soja, kukuruz i pamuk; u Južnoj Africi: soja, kukuruz i pamuk; u Kanadi: uljana repica, kukuruz, soja i šećerna repa; u Kini: pamuk,papaja, topola, paradajz i paprika babura; u Paragvaju soja; u Pakistanu pamuk;u Urugvaju: soja i kukuruz; u Boliviji soja; u Australiji pamuk i uljana repica; na Filipinima kukuruz; u Mjanmaru pamuk; u Burkina Faso pamuk; u Španiji kukuruz; u Meksiku pamuk i soja; u Kolumbiji pamuk; u Čileu: kukuruz, soja i uljana repica; u Hondurasu kukuruz; u Portugalu kukuruz; u Češkoj kukuruz i krompir; u Poljskoj kukuruz; u Egiptu kukuruz; u Slovačkoj kukuruz; u Kostariki pamuk i soja; u Rumuniji kukuruz; u Švedskoj krompir, a u Nemačkoj krompir.

Već u drugoj godini uzgoja površine pod GM kulturama uvećane su skoro 5,5puta u odnosu na prvu. U trećoj godini, u odnosu na drugu, porast je iznosio 150 odsto, četvrtoj u odnosu na treću oko 40 odsto. U petoj, prelomnoj godini gajenja (2000. godina) zabeležen je porast od svega 10 odsto, uzrokovan uvođenjem moratorijuma EU na uvoz transgenih biljaka, koji se odrazio na setvene planove američkih farmera. Nakon toga, u sledećim godinama zabeležen je trend rasta od 19 odsto, 11 odsto, 15 odsto, 20 odsto, 11 odsto, 13 odsto i 12 odsto u 2007. godini u odnosu na 2006. godinu. Najniža stopa rasta zabeležena je u 2008 (9,3 odsto), 2009. godini (7,2 odsto) i 2010 (10,4 odsto) najverovatnije zbog rekordno visoke cene GM semena i tehnoloških taksi.

Uloga Svetske trgovinske organizacije u širenju nove hrane

Svetska trgovinska organizacija je često instrument pretnje u konstantnoj tenziji između SAD i EU, koja je kulminirala juna 1999. godine, uvođenjem moratorijuma na transgene biljke, odnosno zabranom uvoza svih američkih GM proizvoda (seme, namirnice, hrana za stoku) u EU. U maju 2003. SAD su uz podršku Argentine, Kanade, Egipta, Australije, Novog Zelanda, Meksika, Čilea, Kolumbije, El Salvadora, Hondurasa, Perua i Urugvaja, tužile Evropu ovoj trgovinskoj organizaciji.

Svetska trgovinska organizacija, nakon više odlaganja, februara 2006. godine donela preliminarnu odluku, da je EU narušila međunarodna trgovinska pravila, da je moratorijum naneo štetu izvozu iz SAD, Kanade i Argentine i da je zabrana nelegalna i nezasnovana na naučnim dokazima. Takođe je utvrđeno da su šest članica Unije: Francuska, Nemačka, Austrija, Italija, Luksemburg i Grčka prekršile propise uvođenjem zabrana. Presuda se odnosi samo na period od juna 1999. godine do avgusta 2003. godine, jer je Brisel ponovo odobrio uvoz GMO u maju 2004. godine.

Pokušaj zabrane uvoza GM hrane od strane Šri Lanke, 2001. godine, je propao, nakon zahteva Svetske trgovinske organizacije o odlaganju primene zabrane na 60 dana (uz obrazloženje da je potreban određeni period za usklađivanje) i pretnji SAD da će upotrebiti mehanizme ove organizacije. Sličan pokušaj Hrvatske 2001. godine izazvao je identičnu reakciju SAD.

Bolivija, koja je usvojila rezoluciju o zabrani GMO, u januaru 2001. godine je bila prisiljena da opozove zakone zbog pritiska Argentine i biotehnoloških kompanija. Kao jedna od važnih promena o kojoj se govorilo 2001. godine, kada se Kina uključila u Svetsku trgovinsku organizaciju, bila je da će tržište ove države postati mnogo otvorenije i konkurentnije, te da će se povećati uvoz transgene tehnologije i njenih proizvoda.

Usvajanje Opšteg sporazuma o trgovini uslugama, 1995. godine, je olakšalo saradnju industrije i univerziteta. Industrija finansira određena istraživanja univerziteta i naučnih institucija, a zauzvrat koristi već postojeću infrastrukturuuniverziteta i dobija intelektualni kapital i reputaciju. Jedan od ključnih razloga najbržeg rasta (20 odsto) „lajf sajens" univerzitetskog sektora od 1995. do 2000. godine je upravo saradnja univerziteta i multinacionalnih kompanija koje su od 1970. godine sedmostruko uvećale finansiranja univerziteta.

Tako je biotehnološka istraživanja na Univerzitetu u Vašingtonu donirao Monsanto (23,5 miliona USD); Bajer je sponzorisao istraživanja Maks Plank Instituta; Hehst Opštu bolnicu u Masačusetsu (70 miliona USD).

Većinom ugovora se definiše pravo kompanija da prve vide rezultate istraživanja i eventualno spreče njihovo objavljivanje ukoliko postoje uslovi za patentiranje U fiskalnoj 1999. godini oko 120 američkih univerziteta je zatražilo 7.612 patenata, a bruto prihod od 641 miliona USD su ostvarili preko licenci datih industriji.

Sociolog V. Povel smatra da su bliske veze univerziteta i industrije glavni razlog zbog kojeg američke kompanije sada dominiraju biotehnološkim tržištem.

Budući da u državnom budžetu ima sve manje novca za istraživanja, sve više naučnika u SAD i Evropi zavisi od korporacijskih sponzora, a time i od korporacijskog prihvatanja njihovih istraživanja i rezultata. Primera radi, vrhunski britanski istraživački centri finansiraju se 80-90 odsto iz privatnih fondova.

Drugi veoma značajan sporazum Svetske trgovinske organizacije, Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine, usvojen je na Urugvajskoj rundi pregovora 1994. godine. Sporazum obavezuje članice Svetske trgovinske organizacije, na patentnu zaštitu biotehnoloških pronalazaka (proizvoda ili procesa) i zaštitu biljnih varijeteta patentiranjem ili sui generis sistemom, čime je pojačana nacionalna zaštita SAD i drugih industrijskih zemalja.

Uklanjanju barijera slobodnoj trgovini i ulaganjima, doprinosi i Transatlantski biznis dijalog. Transatlantski biznis dijalog promoviše partnerstvo između društvenih i privatnih firmi i pokušava da harmonizuje regulative EU i SAD (uzajamno priznavanje standarda, kvalifikacija, zahteva za dozvole ili metode testiranja i rezultate testiranja).

Na Samitu SAD-EU, u junu 1999. usvojen je niz principa koji čine Rani mehanizam upozorenja, u slučaju potencijalnih trgovinskih sporova.

Transatlantski biznis dijalog se protivi delovanju nauke kao trgovinske barijere, inicijativama o zaštiti životne sredine koje su prepreka slobodnoj trgovini i obeležavanju koje utiče na slobodno kretanje roba i usluga. Ukoliko biTransatlantski biznis dijalog uspeo u svojim namerama EU više ne bi mogla da pruža otpor prihvatanju GM proizvoda.

Nacionalne politike u proizvodnji transgenih biljnih kultura

Politika Sjedinjenih Američkih Država

Shvativši ogromni potencijal transgene tehnologije, a želeći da zadrži poziciju svetskog predvodnika u poljoprivredi, sa prvom primenom GI na biljnim kulturama, američki državni aparat je podržao poljoprivredne multinacionalne kompanije. GM hrana se plasira na tržište SAD bez obeležavanja i odvajanja od ne-GM hrane sa minimalnim zakonodavnim ograničenjima. Osim toga, SAD u skladu sa svojom unutrašnjom politikom proizvode mnogo hrane koju prodaju na stranim tržištima po nižim cenama ili je isporučuju u vidu donacija. Administracija R. Regana u dokumentu pod nazivom „Koordinacioni okvir za regulisanje biotehnologije" je odlučila, da nije potrebno donositi posebne propise za nove tehnologije (kao što je GI) jer doprinose širenju tradicionalne selekcije bez pojave novih rizika, te je u sklopu postojećih federalnih zakona: Zakona o biljnim bolestima i štetočinama, Zakona o hrani, lekovima i kozmetici i Zakona o insekticidima, fungicidima i rodenticidima, definisala podelu nadležnosti između tri agencije: Ministarstva za poljoprivredu, Uprave za hranu i lekove i Agencije za zaštitu životne sredine.

Ministarstvu poljoprivrede su pripale dve nadležnosti kojima upravlja Služba za inspekciju zdravlja životinja i biljaka.

Pošto je tradicionalna odgovornost Službe za inspekciju zdravlja životinja i biljaka, praćenje i širenje introdukovanih egzotičnih biljaka, životinja i njihovih bolesti, novi GMO su regulisani slično. U suštini, Služba za inspekciju zdravlja životinja i biljaka je, prva agencija koja razmatra bezbednost nove GM kulture.

Ukoliko je nova GM kultura namenjena za ishranu ljudi ili životinja, Uprava za hranu i lekove je odgovorna za evaluaciju zdravstvene bezbednosti hrane. Agencija za zaštitu životne sredine čija je odgovornost propisivanje dozvoljenog nivoa pesticida, zadužena je i za regulisanje Bt-toksina-prirodnih pesticida koje proizvode zahvaljujući unetom genu, GM biljke otporne na insekte.

Istu politiku podrške, ne želeći da zakonima uspore razvoj biotehnologije ili pošalju Vol stritu pogrešnu poruku nastavili su kabineti DŽ. Buša (seniora), DŽ. Buša (juniora), i B. Obame.

Sve nezdravo, a niko bolestan

Bliski odnosi biotehnološke industrije i državnog aparata SAD održavaju sena zvaničnom nivou, preko predstavnika kompanija i američke administracije. Tako je A. Veneman, koja je bila član Upravnog odbora najvažnije poljoprivredne biotehnološke kompanije Monsanto filijale Kaldžin Ink, poznata kao veliki promoter biotehnologije, postavljena za sekretara poljoprivrede u kabinetu G. Buša (juniora). V. D. Rakelšaus nakon obavljanja funkcije glavnog administratora Agencije za zaštitu životne sredine, je postao član Upravnog odbora Monsanto kompanije; L. Fišer, bivši asistent administrator Agencije za zaštitu životne sredine, je bila jedan od potpredsednika kompanije Monsanto; M. Miler je sa mesta supervizora Monsanto hemijske laboratorije, postavljena za zamenika direktora ogranka Uprave za hranu i lekove.

Sličnih primera ima i u najnovijoj istoriji. Iako je bilo diskretnih nagoveštaja u predizbornoj kampanji B. Obame da će izmeniti zakone o bezbednosti hrane i eventualno obeležiti GM hranu, sve nade su okončane izborom M. Tejlora, lobiste Monsanta na funkciju višeg savetnika za bezbednost hrane u Upravi za hranu i lekove i T. Vilsaka, direktora Monsanta za prvog čoveka Ministarstva poljoprivrede.

Državni aparat SAD promoviše u svojoj državi i u inostranstvu GM hranu sajednakim entuzijazmom. Argumenti koje koriste u međunarodnim pregovorima kako bi druge države stekle poverenje u GM useve i hranu, time i u američko zakonodavstvo, jesu:

1) GM usevi i hrana su dozvoljeni u SAD jer je rigoroznim testovima utvrđeno da ne ugrožavaju zdravlje ljudi i životnu sredinu;
2) Javnost SAD veruje u svoj zakonodavni sistem i zadovoljna je zbog konzumacije GM hrane;
3) Amerikanci godinama jedu GM hranu i niko se nije razboleo ili umro od nje.

Ukoliko selekcioneri (i/ili firme) donesu odluku o plasiranju nove sorte na tržište, posle poljskih testiranja u kojima se ocenjuju agronomske i kvalitativne osobine, podnose molbu Službi za inspekciju zdravlja životinja i biljaka za tzv. deregulaciju.

Deregulacija znači, da što se tiče nadležnosti Službe, GM varijetet će se tretirati jednako kao i konvencionalni, odnosno budući uzgoj, izvoz ili međudržavno kretanje neće zahtevati notifikaciju ili dozvolu za uvođenje.

Deregulacija je prvi važan korak u procesu eventualnog plasmana na tržište novih GMO u SAD, jer komercijalizaciju mora da odobri i Uprava za hranu i lekove (ukoliko je namenjen za ishranu ljudi ili životinja) i Agencija za zaštitu životne sredine (ukoliko proizvod sadrži pesticide). U molbi za deregulaciju moraju da se navedu svi neophodni podaci za procenu potencijalnih posledica na okolinu i rizika od biljnih bolesti i štetočina.

Na osnovu dostavljenih podataka, Ministarstvo poljoprivrede razmatra biologiju i genetiku biljke, prirodu i poreklo korišćenog genetskog materijala, moguće efekte na druge poljoprivredne proizvode i organizme u životnoj sredini, kao i izveštaj o izvršenom poljskom ogledu.

Amerika gaji samo GM kukuruz

Zavisno od specifičnosti biljke procenjuju se potencijalne posledice kao što su: potencijal za pojavu biljnih bolesti i štetočina, osetljivost na bolesti i štetočine, ekspresija proizvoda gena, novih enzima, promena metabolizma biljke, zakorovljenost, mogućnost ukrštanja sa kompatibilnim biljkama, mere kultivacije, posledice na neciljne organizme (uključujući ljude), posledice na druge poljoprivredne proizvode i potencijal za transfer gena na druge vrste organizama.

Molbu i svoju procenu Ministarstvo objavljuje u Federalnom registru za komentare javnosti. Nakon razmatranja tih komentara donosi se konačna odluka.

Ukoliko je molba pozitivno ocenjena znači da, Ministarstvo poljoprivrede garantuje da: nova transgena biljka ne ispoljava patogene osobine, neće postati korov ili ne-GM biljka, neće povećati zakorovljenost bilo koje druge biljke sa kojom je seksualno kompatibilna i da neće naneti štetu poljoprivrednim proizvodima i korisnim organizmima.

Po Zakonu o hrani, lekovima i kozmetici legalnu odgovornost za zdravstvenu bezbednost prehrambenih proizvoda ili aditiva snosi u potpunosti stvaralac hrane, a Uprava za hranu i lekove je ovlašćena, uglavnom, za nadzor zdravstvene bezbednosti hrane već plasirane na tržište i obeležavanje prehrambenih proizvoda (u određenim slučajevima).

Uprava za hranu i lekove se u proceni bezbednosti hrane primarno oslanja na dva dela ovog zakona: Pravilo o kvarenju i Pravilo o aditivima u hrani. U sklopu Pravila o kvarenju, Uprava ima posttržišno ovlašćenje da hranu rizičnu po zdravlje ukloni sa tržišta ili da sankcioniše subjekta koji je plasirao.

Pravilo o aditivima u hrani definiše da su sve supstance namerno dodate hrani aditivi, osim ako nisu izuzete jer su „generalno prepoznate kao bezbedne" ili su pesticidi (nadležnost Agencije za zaštitu životne sredine). „Generalno prepoznate kao bezbedne" supstance su najčešće: voće, povrće i žitarica koje se već dugo koriste u ishrani, dok se kao aditivi tretiraju supstance koje imaju retke, neuobičajene hemijske funkcije, nepoznatu toksičnost ili predstavljaju novu glavnu prehrambenu komponentu hrane, što do sada nije zabeleženo u SAD jer su supstance koje se GI dodaju u hranu prema njihovom mišljenju, dobro poznati proteini, masti i ugljeni hidrati, funkcionalno veoma slični proteinima, mastima i ugljenim hidratima koji se često i na bezbedan način konzumiraju u ishrani i zbog toga se smatraju bezbednim supstancama.

U praksi, nadzorna paradigma Uprave za hranu i lekove je „suštinska ekvivalentnost", što znači da sadržaj alergena, hraniva ili toksina nove GM hrane mora biti u normalnom opsegu ekvivalenta, konvencionalne hrane. Ukoliko je tako, Uprava ne reguliše GM hranu drugačije od bilo koje druge.

U suprotnom, ukoliko odredi da GM hrana nije ekvivalentna sa konvencionalnim proizvodom, obeležava se ili joj se zabranjuje plasman. Trenutno u SAD, po nalogu Uprave, obeležena su samo 2 GMO: ulje od uljane repice sa visokim sadržajem laurinske kiseline i ulje od soje sa visokim sadržajem oleinske kiseline.

Teoretski, sva hrana koja sadrži sastojke iz bilo koje od 12 GM biljnih kultura (soja, kukuruz, pamuk, repica, krompir, bundeva, papaja, paradajz, šećerna repa, pirinač, lan, cikorija) odobrenih za komercijalnu proizvodnju u SAD, može biti GM jer nema odvajanja GM od ne-GM hrane. Primera radi, pošto je odobreno nekoliko sorti GM kukuruza, svaki proizvod koji sadrži kukuruz: konzervirani kukuruz, kukuruzni sirup, kukuruzni skrob ili kokice mogu sadržati GM. U praksi nije tako jer mnogi odobreni varijeteti nikada nisu plasirani na tržište, ili su bili dostupni samo u kratkom vremenskom periodu, samo na određenim tržištima.

Smatra se da GM kukuruz, soja, uljana repica i pamuk učestvuju skoro sa 100 odsto u GM u američkoj hrani. Sojini sastojci (ulje, brašno, lecitin i proteinski ekstrakti), kao i kukuruzni sastojci, su čest dodatak prerađenoj hrani. Najmanje je zastupljen slatki kukuruz (3−5 odsto) pa je verovatno da smrznuti slatki kukuruz i kukuruz kokičar nisu GM. Detaljni pregled sastojaka koji se ekstrahuju direktno iz soje i kukuruza (brašno, ulje, itd.) ili se stvaraju iz njihovih derivata (vitamini iz kukuruznog šećera, i sl.) dat je u tab. 7. Većina ovih sastojaka je visoko prerađena ili rafinisana, te nije moguće odrediti da li su poreklom iz GM ili konvencionalnih varijeteta kukuruza i soje.

Ništa bez korupcije

Na uzorku od 500 naučnika koji rade u istraživačkim institutima u Velikoj Britaniji otkriveno je da je od njih 30 odsto sponzor tražio da promene zaključke istraživanja (o GMO, prim. red.), 17 odsto da bi odgovarali željenom ishodu stranke, 10 odsto da bi dobili dalje ugovore i 3 odsto da bi sprečili objavljivanje rezultata.

Ubijanje donacijom

GM hrana se plasira na tržište SAD bez obeležavanja i odvajanja od ne-GM hrane sa minimalnim zakonodavnim ograničenjima. Osim toga, SAD u skladu sa svojom unutrašnjom politikom proizvode mnogo hrane koju prodaju na stranim tržištima po nižim cenama ili je isporučuju u vidu donacija.

A Monsanto executive told The New York Times that the safety of genetically engineered foods was the government’s problem, not the company’s: “Monsanto should not have to vouchsafe the safety of biotech food," said Phil Angell, Monsanto’s director of corporate communications. "Our interest is in selling as much of it as possible. Assuring its safety is the FDA’s job.”


GRADOVI I OPŠTINE SRBIJE PROTIV GMO


● O GMO ● Roba bez GMO ● Foto ● Video (O GMO/videobez prevoda) ● Članci (domaći medijistrani mediji) ● Dokumenti (domaći izvoristrani izvori) ● Svet ● Evropa ● Srbija ● Gradovi-opštine ● Kragujevac bez GMO ● M. M. Ševarlić (nazivi aktiviraju linkove)

MMS o PPNS

Print Friendly and PDF

Komentara: 0

Dodaj komentar

Facebook komentari

Anketa

Da li ste protiv GMO u Srbiji?

Ostale ankete
https://www.facebook.com/stop.gmo.srbija/ https://ekologijakragujevac.rs/ https://www.facebook.com/groups/543555452379413/ https://www.facebook.com/PrviPrviNaSkali/ https://www.facebook.com/savez.slepihkragujevac http://www.pmf.kg.ac.rs/botanicka_basta/index.html https://ckkg.org.rs/ http://www.pozoristezadecu.com/ https://www.okvirzivota.org.rs/ http://vrabac.rs/ https://www.ijfk.info/ https://joakimfest.rs/ http://www.conviviummusicum.com/sr/ http://www.nbkg.rs/index.html https://telok.org.rs/ https://aiesec.org.rs/lokalna-kancelarija-kragujevac/ https://www.facebook.com/profile.php?id=100064845214187 https://www.spdradnickikragujevac.com/ https://www.facebook.com/konamtrujedecu/ http://www.drustvosrpskihdomacina.org.rs/ https://www.facebook.com/PrviPrviNaSkali/ https://www.facebook.com/Pupinizacija-582808185210353/ https://sveoarheologiji.com/ https://prviprvinaskali.com/clanci/dren/ekologija/mali-vodeni-ekosistem-u-botanickoj-basti-realizovan-projekat-ug-svetli-horizonti.html http://www.pekgora.org/ http://fondacijarsum.org/ http://www.vfphysical.rs/ http://www.milutinstefanovic.com/ http://nevenaignjatovic.com/ http://www.ipsport.net/ http://marepannoniumgarden.blogspot.rs/-i-dupont.html http://www.epodzaci.org/ http://www.prvagimnazija.edu.rs/index.php/nastava/van-nastave/sopce https://www.pasarela.rs/o-nama/ http://zoran-spasojevic.blogspot.com/ http://www.audioifotoarhiv.com/ http://www.littlelighthouse.net/ http://kozmicbluesemisija.blogspot.com/ https://www.facebook.com/groups/ZoranModli https://www.facebook.com/groups/131568206482/ https://www.facebook.com/stop.gmo.srbija https://prviprvinaskali.com/clanci/recju/autori-ppns/aleksandra-ninkovic-tasic/mihajlo-i-pupin-sa-pasnjaka-do-naucenjaka.html https://prviprvinaskali.com/clanci/slikom/glagoljanja/arcibald-rajs-o-budzaklijskoj-politici.html https://prviprvinaskali.com/clanci/podrska-ppns/podrzi-rad-ug-prvi-prvi-na-skali-donacijom-na-racun-1504516749.html