PESME KOJE SE CRTAJU Zorica Lojpur Bogdanovski Kragujevac : Narodna biblioteka „Vuk Karadžić“, 2017
Kada mi je jednom, pre nekoliko godina, dozvolila da pročitam njene pesme, ohrabrivao sam je da ih objavi. Da bih je nagovorio, nudio sam se da ih prekucam – kao da ona sama ne bi mogla to da uradi. Nije tada volela da pokazuje svoje pesme, niti da ih iko čita. Zapisivala ih je u retkim trenucima slobode, jedva otimajući od svakodnevnih obaveza koje je obavljala sa posvećenošću.
Začetke nekih njenih pesama, ispisane na brzinu, nalazio sam među kulinarskim receptima, na papirčićima otkinutim od novina ili na listovima izvađenim iz neke sveske. Tako sam i naslov za ovu knjigu našao kao zapis ispod pesme „Darovanje“.
Mislim da je pesme počela da zapisuje kada se rodila naša unuka Dunja. Pesme je više puta prerađivala i prepisivala. Jednog dana prestala je da ih zapisuje, spakovala, stavila na dno natkasne, prekrila malim predmetima koje je volela – i ostavila da ih tamo nađem. Da ih pripremim za ovu knjigu.
Dan pre smrti, uz smešak, otkrila mi je gde ih čuva: „Moje pesme su“, rekla je, „u roze koverti, u natkasni.“ Znala je da joj je kraj blizu i da nema leka za retku bolest koja joj je već oduzimala sposobnost govora, ali se i dalje trudila da nikom ne smeta i da prema svakom bude pravedna: „Samo danas da ne umrem. Da ne upropastim Dunjin rođendan.“ Jednom je upitala unuke: „Da li vi znate gde se nalazi moja magija?“ Stefan, koji je uvek umeo da je nasmeje, uzviknuo je: „Ja znam, tvoja magija se nalazi u čarobnoj šumi!“
Ona nijednom tokom bolovanja nije zaplakala. Ponekad, da me uteši i oraspoloži, govorila bi mi: „Videćeš kako ću biti dobro do proleća. Treba da budem jaka da sadim cveće“; „Neću da legnem. Lepo mi je ovde sa tobom.“ Ili „Izdržaću sve, kad sam izdržala onaj preled sa strujom. Ti to ne bi zdržao!“ Nisam izdržao, zaplakao sam. I zapisao:
Oči su joj pune suza ali ona ne plače to njeno telo suzi za svojim oblikom za svojom snagom za mladošću za životom nepovratnim.
Oči su joj pune suza ali ona ne plače to njeno telo suzi za prošlošću za morem za dugim plivanjem za suncem nepovratnim.
Oči su joj pune suza ali ona ne plače to njeno telo suzi okrenu se ka meni smeškom reče moj lepi dečko ja mu odlazim. Nepovratno.
„Sunce sija, topi se sneg“, izgovorila je u zamračenpj sobi. „Umrla je s rečju“, rekla mi je doktorka, što je trebalo da prihvatim kao utehu.
Rusomir Bogdanovski
BIOGRAFIJA
Zorica Lojpur Bogdanovski, kći Čedomira Lojpura i Ivanke Antonijević, rođena je u Kraljevu 5. Avgusta 1949. godine. Lojpurovi su se preselili u Gornji Milanovac, gde je Zorica dobila brata Dragana i započela školovanje. Osmogodišnju školu i gimnaziju završila je u Kragujevcu, sledećem nameštenju njenog oca, oficira JNA, koji se u međuvremenu razveo od njene majke. Studirala je istoriju umetnosti, muzeološki smer, na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Njen diplomski rad „Likovna kritika Dragana Aleksića u doba dadaizma“ delom je objavljen u časopisu „Vidici“ br. 3 (1997). Tokom studija, u organizaciji Republičkog zavoda za zaštitu spomenika, radila je na konzervaciji fresaka u nekoliko crkava i manastira u Srbiji, a od 1971. do 1974. radila je kao asistentkinja Likovnog programa u novoosnovanom Studentskom kulturnom centru u Beogradu. Godine 1975. udala se za Rusomira Bogdanovskog, dramaturga, i počela da živi u Skoplju gde od 1977. do 2012. godine radi kao urednica likovnog programa u MKC-u (Omladinski kulturni centar). Tokom 35 godina rada u MKC-u organizovala je veliki broj debitantskih izložbi i drugih medijskih projekata mladih, pre svega makedonskih, umetnika. Najveći broj tekstova u katalozima tih izložbi nosi njen potpis, a likovna galerija MKC-a bila je u tom periodu jedna od vodećih galerija u Skoplju. Bila je izuzetno posvećena porodičnom životu i požrtvovana majka dva sina, Damjana i Mateja. Unuci Dunja i Stefan bili su joj velika radost i početno ohrabrenje za zapisivanje pesama, premda će se ispostaviti da sačuvane pesme nisu samo za decu. „Pesme koje se crtaju“ njena je prva i jedina objavljena knjiga. Umrla je u Ohridu 20. aprila 2016. Godine od posledica retke bolesti motornih neurona (ALS). Sahranjena je u Skoplju, na gradskom groblju „Butel“.
R. B.
Pripremile: Gordana Vučković i Jasmina Marković Narodna biblioteka "Vuk Karadžić" - Zavičajno odeljenje Obrada: Portal PPNS
Komentara: 0