Ne boli nas. Gračanice više nema, šta bi nam takovska groblja? Marko se gadi buđenja i zore, grobovi ćute, ne zbore. U nebo diže nas prezriv osmeh roblja.
Nećemo ni pobedu ni sjaj. Da nam ponude raj, sve zvede sa neba skinu. Da nas zagrle koji nas more, i njina zemlja sva izgore, i kleknu pred nas u prašinu. Da nam svi ruke ljube, i kliču i krune meću, i opet zatrube trube cveće i čast i sreću.
Mi više tome ne verujemo, nit išta na svetu poštujemo. Ničega željno ne očekujemo, mi ništa ne oplakujemo.
Nama je dobro. Prokleta pobeda i oduševljenje. Da živi mržnja smrt prezrenje.
Komentara: 0