- U uređenim državama jezička politika je važan elemenat ukupne nacionalne politike, to je bitno identitetsko pitanje. Ona se utvrđuje i sprovodi u saradnji između države i struke. Jezičku politiku osmišljava struka u saradnji sa državom, a jezičku politiku sprovodi država u saradnji sa strukom. Ako jedna od ovih strana ne radi svoj posao, ako nema takve saradnje, nemamo uspešnu jezičku politiku, a posledice su velike. Onda država u različitim situacijama donosi odluke koje često nisu primerene i koje mogu biti manje ili više štetne po nacionalne interese. Da nemamo utvrđenu jezičku politiku, vidljivo je gde god i kud god pogledamo. Kakav nam je jezik administracije, jezik većine sredstava informisanja, jezik javnog i političkog života, ili status srpskog jezika u svetskim slavističkim centrima, kakav je status ćirilice? Sve u svemu – zapuštenost i nebriga, što ne vidimo u drugim evropskim državama. Ka osmišljenijem i nacionalno odgovornijem vođenju jezičke politike vodio bi već poodavno urađen predlog izmena Zakona o jeziku i pismu u Ministarstvu kulture i informisanja, koji bi pomogao da se bolje uredi status srpskog jezika i ćirilice u službenoj upotrebi.
Komentara: 0