Aleksandra Ninković-Tašić: Podržite portal Prviprvinaskali.com
Dokument sadrži pregled stanja u srpskoj energetici, analizu razvoja elektroenergetike i sagledavanje puteva energetske tranzicije od 2021. do 2060. godine, uz oslonac na podatke iz referentnih izvora, zvaničnih dokumenata, naučnih i stručnih radova, studija i projekcija.
Načinjen je pregled tehničkih, finansijskih i ekoloških svojstava postojećih i perspektivnih izvora i tehnologija. Na osnovu procene promena u sektorima potrošnje i uvida u najznačajnije parametre zamenskih izvora, sprovedena je analiza tehnički ostvarivih scenarija održive energetske tranzicije i data procena odgovarajućih troškova energetske tranzicije.
Sažetak sa preporukama dat je u odeljku 9. Preporuke su bazirane na ishodima analiza i proračuna sprovedenih u prethodnim odeljcima.
Dokument je namenjen stručnjacima i donosiocima odluka uključenim u izradu analiza, planova i strategija razvoja srpske energetike. U pogledu konsolidovanih izvora i tehnologija potvrđenih u praksi, date su tvrdnje i proračuni na bazi proverenih podataka. U pogledu tehnologija i izvora sa kojima još uvek nema dovoljno iskustva u ekploataciji, date su okvirne procene u čijoj primeni treba imati rezerve.
Autori pozivaju sve čitaoce da koriste dokument uz neophodnu proveru sprovedenih proračuna, sa ili bez pomoći autora, uz kritički osvrt na navedene reference i izvore. Autori pozivaju sve čitaoce da dostave svoje primedbe, kritike, komentare, diskusije, predloge i priloge na adresu Odbora (https://odborzaenergetiku.rs/) ili na adresu ddc@etf.rs.
Autori će nastaviti rad na kontinualnom unapređenju ovog dokumenta. Stalan i relativno brz razvoj tehnologija stvara potrebu da se sprovedene analize i projekcije ažuriraju u skladu sa novim iskustvima i saznanjima.
Slobodan Vukosavić, dopisni član SANU, predsednik Akademijskog odbora za energetiku
Dokument su pripremili i uredili predsednik i članovi Akademijskog odbora za energetiku Srpske akademije nauka i umetnosti, uz pomoć naučnika i stručnjaka koji sarađuju sa Odborom:
PREDGOVOR
Glava I: Energetska situacija u Republici Srbiji
1. Raspoloživi energetski resursi i rezerve
1.2. Hidropotencijal kao obnovljivi izvor energije
1.3. Energetski potencijal ostalih obnovljivih izvora
1.4. Ukupni energetski potencijal novih obnovljivih izvora energije
2. Energetski bilans Republike Srbije
2.1. Uvodne napomene
2.2 Energetski bilansi po vrstama energenata
2.3. Zbirne potrebe za energijom
2.4. Sumarni indikatori energetskog bilansa
Glava II: Pravci razvoja
3. Raspoloživi izvori električne energije
3.1. Značaj baznih izvora i sinhronih generatora
3.2. Termoelektrane na ugalj
3.3. TE na prirodni gas
3.4. Biomasa
3.5. Hidroelektrane
3.5.5. Zaključak
3.6. Vetroelektrane
3.7. Solarne elektrane
3.8. Geotermalna energija
3.9. Komunalni i industrijski otpad
4. Energetska tranzicija - iskustva i pravci razvoja
4.1. Problemi u sprovođenju energetske tranzicije
4.2. Efekti deregulacije (liberalizacije)
4.3 Uticaj obnovljivih izvora na ekonomiju EES
4.4 Pravci razvoja i problemi tranzicije u deregulisanom sistemu
4.5. Energetska tranzicija u Evropi i Srbiji
4.6. Problemi energetske tranzicije
4.7. Problemi integracije obnovljivih izvora
4.8. Smernice za određivanje optimalnog udela OIE
4.9. Potencijal informacionih tehnologija u elektroenergetici
4.10. Značaj angažovanja domaće industrije
5. Potencijal solarnih i vetro-elektrana u Srbiji
5.1. Potencijal srpskih vetroelektrana
5.2. Potencijal solarnih elektrana priključenih „iza brojila“
5.3. Uticaj “izvora iza brojila“ na ravnopravnost učesnika
5.4. Tipski projekt za ugradnju fotonaponskog izvora „iza brojila“
5.5. Potencijal velikih solarnih elektrana
5.6. Upadni ugao i kombinovanje toplotnih i fotonaponskih sistema
5.7. Solarne elektrane sa koncentratorima i sa parnim ciklusom
5.8. Kapacitet, snaga i troškovi gradnje kapaciteta za skladištenje
5.9. Zaključak
6. Promene u strukturi izvora električne energije
6.1. Postojeće stanje
6.2. Uvećanje udela OIE do 2030. godine i uticaj bezinercionih izvora
6.3. Projekcije potrošnje električne energije do 2050. godine
6.4. Troškovi energetske tranzicije
6.5. Preporučena struktura bruto proizvodnje električne energije
7. Problemi i rešenja elektroenergetike na duži rok
7.1. Razvoj energetike tokom narednog veka
7.2. Uloga distribuiranog računarstva u integraciji obnovljivih izvora
7.3. Neki vidovi ne-električnog korišćenje solarne energije
7.4. Nuklearne elektrane
7.5. Korišćenje biomase za proizvodnju biogasa
7.6. Vodonik
8. Akcioni plan
9. Preporuke
9.1. Zamenski izvori
9.2. Usklađivanje sa globalnim razvojem i donošenje odluka
9.3. Načelne preporuke
197 Litijum-jonske baterije su zapaljive, u slučaju požara, oslobađaju se značajne količine otrovnog gasa HF, stoga je gradnja jedinica velikog kapaciteta skopčana sa rizicima(https://www.iata.org/en/programs/cargo/dgr/lithium-batteries/)
241 Potrebno je sačiniti detaljniji proračun na bazi bližih podataka o ukupnim gubicima, o efektima isparavanja, kao i o pozitivnim efektima pohranjenih vodenih masa na proizvodnju hidroelektrana koje postoje u donjem toku
242 Enhanced Frequency Response; National Grid: London, UK, 2016.
243 https://www.fire.tc.faa.gov/pdf/TC-TT16-55.pdf
244 https://www.faa.gov/hazmat/resources/lithium_batteries/media/Battery_incident_chart.pdf
245 https://www.faradion.co.uk/technology-benefits/superior-safety/
251 Crawford AJ, Huang Q, Kintner-Meyer MCW et al (2018) Lifecycle comparison of selected Li-ion battery chemistries under grid and electric vehicle duty cycle combinations. J Power Sources 380:185–193
252 Purvins A, Sumner M (2013) Optimal management of stationary lithium-ion battery system in electricity distribution grids. J Power Sources 242:742–755
253 Valant C, Gaustad G, Nenadic N (2019) Characterizing large-scale, electric-vehicle lithium ion transportation batteries for secondary uses in grid applications. Batteries 5(1):8
254 Energy Storage—Power to the People; HSBC: London, UK, 2014.
IZVOD: USKLAĐIVANJE SA EU I POTREBA ZA SUVERENIM ODLUČIVANJEM
Ne dovodeći u pitanje neophodnost dekarbonizacije i dostizanja klimatske neutralnosti, treba uočiti da, među putevima za dostizanje navedenih ciljeva koje sugeriše EU, postoje i putevi energetske tranzicije koji ne predstavljaju najbolji način da se ispune interesi srpske elektroprivrede, industrije i stanovništva. Ne dovodeći u pitanje ispravnost mnogih evropskih inicijativa, treba uočiti da je tokom energetske tranzicije u EU bilo brojnih skretanja u slepe ulice, usvajanja i primene rešenja od kojih se docnije moralo odustati.
Među takvim rešenjima je oslanjanje na biomasu, spaljivanje otpada u energetske svrhe, izuzimanje pojedinih izvora iz tržišnih mehanizama, neodlučnost u pogledu korišćenja nuklearnih elektrana, podsticanje gradnje malih hidroelektrana, kao i druge inicijative navedene u odeljcima 4.5, 4.6 i 4.7. Za Srbiju je od velikog značaja da se osloni na objektivnost i nepristrasnost domaće nauke i struke, sa ciljem da se blagovremeno prepoznaju rešenja koja neće opstati na duži rok, da se obuzda prolazni entuzijazam i spremnost nekritičkog prihvatanja takvih rešenja, i da se usmere sredstva i vreme ka rešenjima energetske tranzicije u skladu sa interesima potrošača
Ubrzani splet događaja i promena nagoveštava dolazak vremena iskušenja, vremena u kome će promene klime i urušavanje tradicionalnih načina organizovanja društva mnogima uskratiti pravo na bezbrižnu dokolicu u očekivanju sve bolje budućnosti. Vizije zatrovanog vazduha, borbe za hranu, vodu i resurse se postepeno sele iz apokaliptičnih romana i filmova u zabrinjavajuću svakodnevicu. U svetu gde izumiru vrste, nestaju jezici, narodi i identiteti, i gde borba za opstanak potiskuje obzire u drugi plan, preduslov opstanka za društva kakvo je srpsko je oslanjanje na sopstvenu pamet i revnosno očuvanje sposobnosti i prava da se o pitanjima od vitalnog značaja suvereno odlučuje.
NAČELNE PREPORUKE
Očuvanje životne sredine
Putevi koji vode ostvarivanjuciljeva energetske tranzicije i dostizanju klimatske neutralnosti razlikuju se u pogledu udela varijabilne energije, udela nuklearnih elektrana, kapaciteta neophodnih skladišta, načina dekarbonizacije u sektoru transporta i u pogledu drugih aspekata.
Prestanak korišćenja fosilnih goriva skopčan je sa primenama novih tehnologija koje donose nove i drugačije rizike za životnu sredinu i zdravlje stanovništva. Površna sagledavanja i ishitreno donošenje ili preuzimanje odluka može izložiti životnu sredinu i stanovništvo neočekivanim rizicima. S druge strane, rešenje ne može biti ni oklevanje niti odlaganje. Uz pomoć objektivne i kvalifikovane struke, neophodno je proaktivno pratiti razvoj i primenu novih energetskih tehnologija sa posebnom pažnjom na njihov dugoročni uticaj na životnu sredinu.
Strateško planiranje
Planiranje razvoja elektroenergetike treba vršiti u sklopu planiranja razvoja celokupne energetike, budući da se sa vremenom i razvojem tehnologije potrebe srpskog stanovništva i privrede za pojedinim vidovima finalne energije međusobno smenjuju, i time utiču i na strukturu angažovanih izvora primarne energije za njihovu proizvodnju.
Vremenski period na koji se odnosi Strategija
Period na koji se donose strategije mora biti ozbiljno produžen da bi omogućio blagovremenu i adekvatnu pripremu svih neophodnih obrazovnih, naučnih, razvojnih, institucionalnih, društvenih i političkih uslova za primenu strateških opredeljenja. U nedostatku takvog dobro osmišljenog pristupa, u dosadašnjem periodu nisu mogli biti ostvareni ni akcioni planovi za svega nekoliko godina, što je dovodilo do loših rešenja, lišavalo smisla svako planiranje i prepuštalo razvoj energetike slučaju.
Uobičajeni (’top-down’) postupak predviđanja buduće potražnje električne energije, sačinjen na osnovu nekoliko alternativnih scenarija promene godišnje stope rasta, treba kombinovati sa istovremenom projekcijom budućeg razvoja pojedinih sektora potrošnje (’bottom-up’) uvažavajući sve očekivane promene tehnologije u njima. Uz iteracije, kombinovani pristup bi suzio opseg neizvesnosti (’rasipanje’) među scenarijima. Stvorila bi se mogućnost izrade mnogo konkretnijih i funkcionalnijih akcionih planova, kao i izrada preciznijeg Programa ostvarivanja strategije razvoja energetike (i elektroenergetike u okviru nje) na duži (od sada uobičajenog/propisanog) rok uz blagovremeno planiranje i obezbeđenje izvora finansiranja za njegovu realizaciju.
Uključivanje potrošača u odlučivanje
U fokusu savremenog razvoja energetike je njena tranzicija sa fosilnih na druge izvore primarne energije, koja se ne odvija spontano kao do sada, već pod pritiscima da se smanji ili potpuno obustavi intenzivna nekontrolisana eksploatacija prirodnih resursa uz prekomerno zagađivanje životne sredine i narušavanje klimatske ravnoteže. Teret takve tranzicije se, uz enormne troškove, prenosi na stanovništvo, koje je praktično isključeno iz procesa odlučivanja. Neophodno je suštinski uključiti sve učesnike u procese odlučivanja kroz široke, dobro osmišljene i argumentovane rasprave koje bi trebalo da zamene formalne prezentacije unapred donetih ili preuzetih odluka. Na takav način bi sve zainteresovane strane pronašle svoj interes u energetskoj tranziciji, kao i razlog da je podrže, što bi smanjilo rizik da brzopleta rešenja dovodu do blokada.
Prioriteti
Strategija bi trebalo da predvidi razvoj energetike, donošenje odgovarajućih odluka i planiranje korišćenja primarnih izvora energije, proizvodnih i ljudskih potencijala u skladu sa interesima srpskog društva, čemu treba podrediti i sve druge ciljeve i inicijative na domaćem i međunarodnom planu. Oslanjanje na strane investicije, savete i preporuke koje bi se mogle obezbediti sopstvenim snagama i pameću, na uvoz opreme koja bi se mogla proizvesti u Srbiji i na angažovanja ljudskih resursa država kreditora, na mestima gde bi mogla raditi domaća radna snaga, ne vodi ka ostvarenju dugoročnog interesa srpskog društva. U promišljanje i odlučivanje treba uključiti kvalifikovane predstavnike srpske nauke i struke čiji integritet garantuje ostvarivanje interesa srpskog društva.
Mera u oslanjanju na tržišne mehanizme
Brojna dosadašnja iskustva ukazuju na problematične pravce razvoja, nedovoljno promišljene odluke i neprihvatljive uticaje na donosioce odluka koji nastaju usled neumerenog i/ili neprimerenog oslanjanja na tržište. Potpuno poverenje u tržište se smatra neodgovarajućim441 čak i u oblastima gde su vremenske konstante mnogo kraće nego u energetici, gde povezanost sa širim društvenim interesom nije tako izražena i gde vertikalna povezanost nije od suštinskog značaja. Premda se česti ispadi i pad sigurnosti ne mogu jednoznačno vezati za uvođenje tržišnih mehanizama ili obnovljivih izvora, očigledna je potreba da se uveća sigurnost sistema podsticanjem investicija u infrastrukturu, rezerve, resurse za očuvanje integriteta sistema i u druge neophodne resurse koji nisu isplativi na kraći rok. Pored toga, neophodno je obavezati sve izvore (pa i obnovljive) da rade u režimu koji doprinosi robusnosti sistema, kao i da obavljaju pomoćne funkcije koje doprinose stabilnosti i otpornosti na suzbijanje poremećaja. Premda međunarodni položaj Srbije i uticaj stranog faktora ograničavaju prostor za odlučivanje, potrebno je uložiti sav razuman napor i iskoristiti sav slobodan prostor da se ublaže negativni uticaji deregulacije na vertikalnu povezanost u energetskom sektoru, kao i da se ključne odluke i investicije zadrže u krugu domaće nauke, struke i elektroprivrede.
Dinamika tranzicije
U pogledu određivanja dinamike tranzicije, mora se imati u vidu da su troškovi primene novih tehnologija najveći u prvoj fazi, pre konsolidacije tržišta, te da se iz uvećane cene koju plaćaju prvi korisnici najčešće finansira razvoj. Budući da Srbija nema interes da postane uvoznik tehnologija u čijoj proizvodnji ne učestvuje, neophodno je da srpska spremnost za primenu koraka ubrzane energetske tranzicije, koju diktiraju uticajne zemlje Unije, bude praćena odgovarajućim transferom tehnologije i angažovanjem domaće struke i domaćih kapaciteta za proizvodnju odgovarajuće opreme i gradnju postrojenja.
Institut za energetiku
Naučnu i stručnu javnost treba uključiti u donošenje odluka na način koji omogućuje stalno angažovanje nezavisnih stručnjaka i eksperata po ugledu na nekadašnji savet elektroprivrede, ili kroz zaseban institut za energetiku, po ugledu na veoma dobra iskustva Nemačke, Slovenije (Institut Jožef Štefan) i Hrvatske (Institut Hrvoje Požar).
Evaluacija svih argumentovanih predloga
Strateško planiranje energetike je posao u kome ne sme biti unapred odbačenih rešenja, niti se rešenja sugerisana aktuelnim agendama i inicijativama mogu unapred i nekritički prihvatiti bez objektivne i kvalifikovane stručne procene. Šanse za pronalaženje optimalne trajektorije energetske tranzicije su najveće ukoliko se razmotri i prouči veći broj suprotstavljenih predloga i rešenja.
Vertikalna povezanost
Vertikalno povezivanje sektora energetike i jačanje elektroprivrede može olakšati predstojeće korake tranzicije i smanjiti njene troškove, koje u krajnjoj liniji plaća stanovništvo. Izvori u vlasništvu privrednih subjekata imaju povlašćeni status i ne snose obaveze niti troškove očuvanja stabilnosti, robusnosti i žilavosti sistema. Ugovorene obaveze prema kompanijama-vlasnicima izvora ograničavaju mogućnost uticaja na njihov rad radi očuvanja stabilnosti i sigurnosti snabdevanja. Budući da će udeo varijabilne energije uskoro dostići nivo gde su troškovi integracije varijabilne energije, koji se socijalizuju i opterećuju potrošače, višestruko veći od troškova gradnje solarnih i vetroelektrana, koje bi plaćali privredni subjekti, potrebno je proveriti opravdanost dosadašnje prakse, sagledati mogućnost većeg investiranja u izvore od strane elektroprivrede, i sprovesti evropske mere kojima se obavezuju svi izvori (pa i oni u privatnom vlasništvu) da primenjuju pomoćne stabilizacione funkcije ili da odgovarajuće funkcije otkupe. Premda je otvaranje tržišta neminovnost i zahtev EU, treba ga sprovoditi mudro, ne ugrožavajući elektroprivredu.
Autori pozivaju sve čitaoce da koriste dokument uz neophodnu proveru sprovedenih proračuna, sa ili bez pomoći autora, uz kritički osvrt na navedene reference i izvore.
Autori pozivaju sve čitaoce da dostave svoje primedbe, kritike, komentare, diskusije, predloge i priloge na adresu Odbora (https://odborzaenergetiku.rs/).
441 Tomas Bjorkman, “The Market Myth”, Cadmus, Volume 2 - Issue 6, May 2016
SANU: Akademijski odbori
Srpska akademija nauka i umetnosti počela je 2015. godine sa osnivanjem Akademijskih odbora, što je propisano Statutom SANU iz 2014. godine. Odluku o obrazovanju akademijskog odbora donosi Predsedništvo SANU na predlog odeljenja, grupe odeljenja ili grupe članova SANU. Predlog za obrazovanje akademijskog odbora treba da sadrži naziv odbora, oblast rada, ciljeve rada, predlog za predsednika odbora i inicijalnu grupu za članove odbora. Predsednici akademijskih odbora su članovi SANU a u članstvo akademijskih odbora, pored članova SANU, mogu da budu birani ugledni stručnjaci iz datih oblasti, iz drugih naučnih ustanova i ustanova iz oblasti umetnosti.
U SANU u periodu od 2015. godine do danas, aktivno deluju sledeći akademijski odbori:
SANU: AKADEMIJSKI ODBOR ZA ENERGETIKU
PredsednikČlanovi:
IZ ARHIVE PPNS: KVALITET VAZDUHA
APLIKACIJA ’XECO VAZDUH’ NA PORTALU PRVI PRVI NA SKALI
PREPORUKA PPNS
IZ SANU MINISTARKI - O PROJEKTU JADAR: MNOGO NEDOREČENOSTI O REŠAVANJU VELIKIH PROBLEMA I POGUBNOG UTICAJA NA ŽIVOTNU SREDINU
ARHIVA PPNS