U ponedeljak 13. oktobra sa početkom u 17 časova u Svečanoj sali Prve kragujevačke gimnazije održaće se promocija knjige "Fajront u Sarajevu" dr Neleta Karajlića.
"Fajront u Sarajevu" je autobiografija dr Karajlića u kojoj govori o porodici, prijateljima, Bosni, Jugoslaviji, osamdesetim, kulturi, rok muzici, novom primitivizmu, nadrealistima, kapitalizmu i socijalizmu, drugu Titu i njegovim naslednicima, bratstvu i jedinstvu, mržnji i nepoverenju. Priča o njegovom gradu i svemu onome što ga za njega veže i od njega razdvaja.
Dr Karajlić, poznati srpski rok muzičar, kompozitor, glumac, pisac i nekadašnji režiser u bivšoj Jugoslaviji, rođen je 1962. godine u Sarajevu kao Nenad Janković, završio je sarajevsku Drugu gimnaziju, apsolvent na orijentalistici Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Bio je poznat kao nekadašnji pevač grupe Zabranjeno pušenje i kao glumac i scenarista televizijske serije "Top lista nadrealista". Autor je knjige "Složna Braća", a za istoimenu seriju je komponovao muziku, napisao scenario, režiju i glumio jednog od likova.
Moderator književne večeri biće Mario Badjuk, profesor srpskog jezika i književnosti u Prvoj kragujevačkoj gimnaziji.
IZVODI
"...Nisam uspio ni da se oslobodim sjena svih onih koje sam volio i koji su zajedno sa mnom gradili moj život, i čije riječi, poglede, smijeh vidim toliko čisto i jasno da mi ponekad njihovo fizičko prisutstvo nije ni potrebno. Nisam uspio da se oslobodim ničega što me veže za mladost, što me podsjeća na vrijeme kad sam imao krila ali ne i mozga, kada sam letio visoko i tamo negdje, sagorio kao meteor."
"...Ja kao klinac sam sa divljenjem i ne bez zavisti gledao smetljare koji prazne kante i trpaju otpatke u otvoreni zeleni kamion za koji se zatim zakače i onako veseli i glasni zviždukom daju znak vozaču da može da krene do sljedećeg punkta. Njihovo ljuljanje, zviždanje, smijeh, galama, iskakanje i uskakanje, meni, onako radoznalom za život, činili su se kao elementi neke nadmoćne slobode, vangravitacione lakoće postojanja. Biti smetljar u mojoj maloj glavi, značilo je biti slobodan, vedar, nasmijan."
"...Dolazili su da me slušaju. U gradu je već vladala fama da ima jedan mali koji vrišti dok pjeva, da falša više od Džegera, ali da prosipa emocije kao slon barsku vodu. Ja sam ulazio u gluvu sobu opijen, što pivom, što uzbuđenjem. Davao sam sve od sebe. Uzimali smo tejkove, bacali se sa pjesme na pjesmu, tresao sam se kao prut, padao na koljena, gorio u vatri, kupao se u znoju. Neki pokušaji su propaćani aplauzom, neke su me tjerali da ponovim samo da bi još jednom čuli moj izraz. Dok sam pjevao, osećao sam se lak kao pero, beztežinski, oslobođen sile gravitacije, kao balon pun helijuma, kao ptica nošena povoljnim vjetrom."
Komentara: 0