Nemačka ukida preporučeni rok upotrebe da bi se bacalo što manje hrane
Ako potrošač baci jedan proizvod dok je možda još dobar, najverovatnije će nakon toga jednostavno kupiti novi. Rezultat je navedena gomila bačene hrane, što je nemačkog ministra navelo na to da pokrene inicijativu o ukidanju te oznake.
Prosečni nemački građanin godišnje baci 82 kilograma namirnica, što je više od šest i po miliona tona hrane. Deo je zaista pokvaren jer joj je prošao rok upotrebe, odnosno rok nakon kojeg proizvod može biti opasan po zdravlje potrošača.
Međutim, tim putem u smeću završi i hrana kojoj je istekao "preporučeni rok upotrebe", a radi se o prilično elastičnom pojmu - do tog datuma proizvođač samo garantuje da će proizvod imati osobine koje bi taj proizvod trebalo da ima što se tiče ukusa, mirisa, boje, teksture i hranjive vrednosti. Nakon tog datuma je vrlo verovatno da će taj proizvod zadržati ista svojstva i još će možda dugo proći dok se proizvod zaista ne pokvari.
Pokazalo se kako su proizvođači dosta štedljvi u tim preporučenim datumima - ako potrošač baci jedan proizvod dok je možda još dobar, najverovatnije će nakon toga jednostavno kupiti novi. Na taj se način baca gomila hrane.
"Mi masovno bacamo dobre namirnice zato jer su proizvođači postavili prevelike sigurnosne razmake do roka kad se proizvod kvari", rekao je nemački ministar Kristijan Šmit za medijsku grupu Funke.
Preporučen rok upotrebe u Nemačkoj je uveden još pre više od trideset godina i tek u retkim slučajevima on zaista ima smisla. To naročito važi kod nekih pekarskih proizvoda poput krekera ili dvopeka jer će oni možda biti jestivi i godinama, ali možda više neće biti "sveži" kao kad izašli iz fabrike. Kod nekih proizvoda gde je to zaista potpuno besmisleno – poput šećera ili soli, "preporučen rok" je već ukinut.
Ne nameću potrošačima štetne ili pokvarene proizvode
Nemački ministar ne želi potrošačima da nameće proizvode koji bi bili štetni ili pokvareni. On se zalaže da se takve oznake o trajnosti proizvoda zamene inteligentnim pakovanjima kakva su već odavno dostupna.
"U pakovanja kao što su čaše za jogurt može se ugraditi čip", objasnio je ministar. Čip može da meri kako se sadržaj proizvoda menja iz dana u dan. Na primer, može se postaviti skala boje od zelenog do crvenog pa da svaki potrošač sam odluči do koje nijanse želi da konzumira taj proizvod.
Takođe, kod pakovanog mesa proizvođači eksperimentišu s nalepnicama koje menjaju boju ako se u proizvodu pojave hemijski spojevi koji pokazuju da se radi o pokvarenom mesu. Već po boji te nalepnice potrošač može da vidi da li to meso može u lonac ili mora u smeće bez i da ga otvori.
I samo nemačko ministarstvo pomaže istraživanje takvih inteligentnih pakovanja, a prvi rezultati tog istraživanja trebalo bi da budu predstavljeni za tri godine.
Pojam preporučenog roka upotrebe je preuzet i u čitavoj Evropskoj uniji, ali nemački ministar tvrdi kako se i na evropskom nivou širi svest o tome da naše društvo jednostavno previše dobre hrane baca u smeće.
Komentara: 0