Gajić: Nakon početnih neuspjeha, kolege iz Wuhana sada pomažu nama
"Maske treba ostaviti zdravstvenim radnicima, najvažnije je pranje ruku sapunom i vodom, kao i izolacija, navodi prof. dr Ognjen Gajić, specijalista za intenzivnu negu i bolesti pluća na Mejo klinici u Sjedinjenim Američkim Državama.
Za Radio Slobodna Evropa govori i o lečenju najtežih slučajeva obolelih od bolesti kovid-19 koju uzrokuje korona virus.
RSE: Kakav je tretman pacijenata kod kojih se utvrdi kovid-19? Ima li neka standardna procedura i kako izgleda?
Gajić: Većina bolesnika ime blage simptome, a za sada nema specifičnog lečenja osim kontrole simptoma (paracetamol za temperature i slabost i slično). Neprovereni oblici lečenja mogu biti opasni zbog sporednih efekata i u principu ih se treba kloniti dok istraživanja ne pokažu efikasnost. Ja se bavim lečenjem kritično obolelih, pa o tome mogu nešto više reći. Kod određenog broja bolesnika bolest napreduje u tešku obostranu upalu pluća karakterističnu otežanim disanjem i hipoksijom.
Ti bolesnici moraju biti hitno zbrinuti na bolničko lečenje sa kiseonikom i konstantno im se pratiti stanje da bi se na vreme reagovalo sa intenzivnom respiratornom podrškom (uključujući i respiratore). Sofisticirana intenzivna nega sa kontrolom i podrškom svih organa je uspešna u oko 50% najteže obolelih, mada neki bolesnici mogu biti na respiratoru i više nedelja pre oporavka ili smrti. Za sada nema proverenog specifičnog lečenja, a neprovereni eksperimentalni lekovi se ne bi trebali davati bez istraživačkog protokola. Radimo s kolegama u celom svetu danonoćno na istraživačkim projektima za nove načine lečenja i prevencija.
RSE: Postoje li podaci do sada, koje su to bolesti koje su, na neki način, "najpogubnije" u kombinaciji sa ovim virusom?
Gajić: Radije nego specifične bolesti važna je fiziološka rezerva (pluća i opšteg stanja), stariji bolesnici bez kondicije, kao i oni sa težim oblicima hroničnog popuštanja pluća i srca imaju malu rezervu i malu šansu da uspešno izdrže intenzivno lečenje respiratorom. Treba naglasiti da kod najtežih bolesnika treba razmišljati ne samo o dužini života, nego i o kvalitetu života i olakšanju smrti. U nekim slučajevima lečenje na respiratoru ne može pomoći ni kvalitetu života, a ni olakšanju smrti.
RSE: Koliko shvatam, radili ste sa Vašim kolegama u Vuhanu. Šta druge države mogu naučiti od njih i primeniti u svojim odgovorima na pandemiju?
Gajić: Nekoliko kolega iz bolnica u Vuhanu su proteklih godina boravili na Mejo klinici i radili smo zajednička istraživanja. U početku epidemije u Vuhanu slali smo podršku u smislu smernica za lečenje i protekcije osoblja. Sada oni nama pomažu. Nakon prvih neuspeha, kolege iz Vuhana su sa striktnom izolacijom te adekvatnom opremom i treningom uspeli da niti jedan od zdravstvenih radnika ne oboli, uprkos radu sa kritično obolelima.
RSE: Najnoviji podaci govore da je u SAD sada najveći broj zaraženih. Da li se zakasnilo sa odgovorom?
Gajić: Nisam epidemiolog, tako da o tome ne mogu komentisati. Što se tiče kritično obolelih, bolnice u SAD pružaju fantastičnu negu u ovim teškim uslovima.
RSE: Koliko se ovaj virus lakše prenosi u odnosu na druge i šta je za građane najbolja zaštita? U Češkoj, na primjer, zahtevaju od svih građana da pri izlasku iz kuće nose maske, dok Svetska zdravstvena organizacija nije to navela kao preko potrebno za osobe koje nisu zaražene. Možete li govoriti o nekim konkretnim savetima?
Gajić: Maske treba ostaviti zdravstvenim radnicima. Detaljno pranje ruku (sapun i voda) je daleko najvažnije i, u ovom trenutku, izolacija od svih, osim esencijalnih kontakata sa drugim ljudima (naročito grupama) se mora poštovati. Takođe, pre dolaska u zdravstvenu ustanovu, prvo uspostaviti kontakt telefonom jer je kod blažih simptoma bezbednije ostati na kućnom lečenju.
RSE: Koliko brzo se klinička slika osoba pogoršava kada se zaraze? Čini se da pacijenti kojima se ustanovi ova bolest jako brzo umiru, ali se sporije oporavljaju? Ili je to površan utisak?
Gajić: Kritično oboljenje u proseku nastane nakon sedam dana blažih simptoma. Od trenutka kad započne otežano disanje tok može rapidno da se razvije (ponekad i za nekoliko sati) i tada je intenzivno praćenje u bolnici/jedinici intenzivne nege od kritične važnosti.
Jedan od vodećih doktora najpoznatije svetske Klinike Mejo
- Svaki dan, 12 sati sam u intenzivnoj nezi, direktno sa koronom, lečim obolele, znam - korona se ne može zaustaviti, ali se može usporiti! Ko ima oštećena pluća biće mu gore, duvan još više ubija. Mora se napraviti hijerarhija u krizi - vertikalna.
Šta ako korona ipak ostavi posledice na ozdravljenog?
- Treba im godinu dana da se “vrate”, imaće noćne more, PTSP... Potrebno je hitno razlučiti bitno-nebitno. Ne komplikovati.
- Lekarima trebaju viziri, duple rukavice, specijalna odela i pažnja kako se oblače, sve je rizik. 1.300 doktora i medicinara koji se direktno bore sa koronom je spojeno na čet grupu na vajberu, svaki dan uživo razmenjujemo iskustva, informacije, savete, saznanja. Pre dva dana smo slavili kada smo uspeli da skinemo sa respiratora pacijenta u Mostaru, to je zasluga lekara iz tog grada.
Korona je prirodna, nije iz laboratorije.
Sada radimo, mi doktori, za jedan dan ono za šta nam je trebala godina.
Dr Ognjen Gajić, Sarajlija, član prve postave "Zabranjenog pušenja" - sreća pa je muzički instrument zamenio medicinskim...
Komentara: 0