Pismo koje je Milošu N. Đuriću, uputio Mihajlo I. Pupin u januaru 1922:
Poštovani Gospodine,
Pročitao sam Vašu raspravu Filosofija panhumanizma; i radosno Vam priznajem da sam bio očaran Vašim filozofskim mislima i Vašim pesničkim rečima kojima ste izrazili Vaše vrlo lepe misli.
Ja nisam filozof od struke, nego sam fizičar i matematičar, ali kao svaki čovek koji se bavi ispitivanjem prirodnih pojava ja se pokatkad upuštam i u čisto filozofsku analizu sveta. Ta me je analiza dovela do zaključaka koji su umnogome slični Vašoj filozofiji. Ali priznajem da ih ja ne bih mogao obući u onako lepo odelo kao što ste Vi učinili, jer Vi niste samo filozof nego i pesnik. Vi se pozivate ne samo na um nego i na srce.
Ja Vas uveravam da je taj Vaš dični poziv našao najoduševljenijeg odjeka u mome srcu i u mojoj duši…
Nema kraja...
OBRAZOVNO-ISTRAŽIVAČKO DRUŠTVO MIHAJLO PUPIN SAJT, FB STRANA
Komentara: 0