PUT DO ZVEZDA
Kad su roditelji radili, stariji brat me je čuvao i vodio na fudbal, seća se svojih početaka talentovani golman ženske rukometne reprezentacije Srbije
ZMAJČE polako prerasta u pravog zmaja na golu! Jovana Risović (21), talentovani golman naše ženske rukometne reprezentacije, sa samo 20 godina popela se vicešampionsko postolje, osvojivši srebro na Svetskom prvenstvu u Srbiji 2013. Publika u Beogradu dobro ju je zapamtila, ali njeno ime se sada skandira u Kragujevcu, gde briljira među stativama šampiona Radničkog.
Kada se pojavila u nacionalnom timu, oduševila je iskusnije igračice izjavom "Kad porastem biću Stanić". Volela je da gleda kako legendarni čuvar mreže muškog tima diže publiku u "Areni". Od malih nogu Jovana je kupila fore od dečaka, što i ne čudi jer je sa starijom bratom Srđanom odlazila na fudbalske treninge.
- Kada su roditelji radili, on me je čuvao i vodio na fudbal. Kada nisu imali golmana, onda sam ja branila! Igrao je u Zemunu i u Teleoptiku, ali je zbog zdravstvenih problema morao da prestane. Mislim da bi bio sjajan fudbaler i žao mi je što je prestao da se bavi sportom.
Mlađe dete u familiji Risović nije odustajalo od lopte. Pošto je sa lakoćom branila šuteve fudbalera, bilo je samo pitanje u kom sportu će probuditi "hobotnicu" u sebi.
- Videla sam oglas u školi i odlučila sam se za rukomet, godinu dana sam igrala levo krilo. Golmanka jedan dan nije došla na trening, bila je bolesna. Pitala sam trenera da ja stanem na gol, a on je to jedva dočekao, jer je retko ko tada hteo među stative. Svidelo mi se i zamolila sam ga da ostanem na toj poziciji.
U to vreme je rukomet bio izuzetno popularan.
- Privuklo me to što su tada Srbija i Crna Gora igrale mnogo dobar rukomet, gledala sam na televiziji. Kada sam počela da treniram, te godina je među najboljima bila Jelena Erić. Čim sam je srela u reprezentaciji, rekla sam joj da sam gledajući njih zavolela rukomet. Na kraju sam ostvarila svoj san osvojivši srebrnu medalju na Svetskom prvenstvu baš sa jednom od tih igračica.
Sada male Kragujevčanke počinju da treniraju rukomet zbog Jovane. Ona je u Kragujevac došla kao reprezentativka, a već ima 40 nastupa u nacionalnom timu. Polako preuzima sve značajniju ulogu u tandemu sa "ministarkom odbrane".
- Katarina Tomašević jeste malo starija, ali mislim da trenutno brani u najboljoj formi, u vrlo jakom klubu u mađarskoj ligi. Ja čekam svoju šansu, da jednog dana budem prvi golman reprezentacije. To je, svakako, realno, jer i u rukometu važi ono pravilo, kao u fudbalu - golmani su kao vino, što su stariji to su bolji.
Risovićeva kaže da vrhunski golman mora da bude psihički jak.
- Golmani su malo drugačiji tip igrača. Odvojeni su. Sami su za sebe nekako. Kad krene loše ekipi, golman ne sme da pada, nego mora da se izdigne i pokuša da brani ono što može. Smatram da je to najbitnije. Važne su i fizička spremnost, koncentracija.
A njen način pripreme za meč je specifičan.
- Odgovara mi mir pred utakmicu, razmišljanje o protivniku, o igračima koji su prekoputa mene, kako mogu da šutnu, koliko mogu da daju golova. Taj mir mi je potreban još kod kuće ili u hotelu, dok ne dođemo u halu i u svlačionicu. Na pripremama nikada ne praktikujm da budem u sobi sa golmanom. Stanujem sa dve cimerke, sa Ivanom Prijović i Jovanom Dukić. One su navikle na moj režim. Pre utakmice obavezno dremnem pola sata i odradim neku vrstu vizuelizacije utakmice u glavi.
Jovana je dve godine bila proglašena za najbolju igračicu Superlige, jednom u dresu Maks sporta iz Nove Pazove, a drugi put u Radničkom. Dobila je i titulu najboljeg sportiste Kragujevca u prošloj godini. I u ovoj sezoni skoro da nema utakmice na kojoj nije proglašena za igračicu meča.
- Najvažnije je da odbranimo titulu. Došao je novi trener, Aleksandar Radosavljević, koji insistira na savremenom, brzom rukometu, na odbrani, polukontri i kontri. Kad saigračice odigraju dobro u defanzivi, nekad zbog toga imam više odbrana i budem proglašena za igračicu utakmice, ali ostale devojke zapravo odrade pola posla - skromna je Jovana.
INOSTRANSTVO
SVE njene utakmice gledaju majka Radojka, otac Zoran, koji jedino nije dolazio dok je radio u Rusiji. Zmajče planira da jednog dana "odleti" u inostranstvo.
- Želela bih da zaigram u nekom inostranom klubu, koji može da dođe do značajne titule, da osvoji neki evropski kup, ili šampionsku titulu. Ali, treba mnogo stvari da se poklopi da bi se otišlo van zemlje. Svi mi pričaju da dosta lošijih igrača nastupa negde preko, da mogu i ja. Ali, meni nije cilj samo da odem u inostranstvo, već da igram u klubu sa velikim ambicijama.
NADMUDRIVANJE
VOLI Jovana velike mečeve, na kojima može da izađe oči u oči sa najboljim rukometašicama planete. - Igramo protiv vrhunskih igračica i treba se nadmudrivati sa njima. Ne treba čitati i kretati ranije. Postavka je pola odbrane i onda sve zavisi od položaja ruke, od odbrambenog igrača, treba biti baš koncentrisan i pratiti loptu i igrača, tako je najlakše doći do odbrane. Meni je najnezgodnija Norvežanka Jin Lorum Suland, uz to je i levoruka.
SPEC. NADIMAK Zmajče dobila je još u matičnom klubu Zemunu, od trenera Vlade Šimičića.
P. Parezanović
Izvor: Novosti
Komentara: 0