Kada se pomene Zoran Modli (22. april 1948. – 23. februar 2020) uglavnom je prva asocijacija njegov muzički opus. Prepoznajemo ga kao autora tekstova, didžeja i voditelja radio-emisija, a potom kao pilota i instruktora letenja. No, ovim tekstom, osim na činjenicu da je pripadao drugoj generaciji jugoslovenskih vazduhoplovaca, skrećemo pažnju na njegov celokupan i značajan bibliografski opus.
Prema bibliografsko-kataloškoj bazi i servisima Kobis (COBISS), bibliografski opus Zorana Modlija čine jedinice koje otkrivaju njegove višestruke talente i ukazuju na svestranu i nesvakidašnju ličnost.
Počinjemo sa godinom 1972. i tekstom rok kompozicije „U tami disko kluba“ za istoimenu gramofonsku, singl ploču.
Dve godine kasnije, Modli se pojavljuje i kao autor tekstova za gramofonsku, long plej ploču „Veliki cirkus“. Iste, 1974. godine, Zoran Modli snimio je tekst za vežbanje uz muzičku pratnju: „Vežbaj i igraj sa orkestrom Maksa Gregera“. Reč je o kondicionim programima uz instrumentalnu muzičku pratnju, pri čemu Modli čita prevodni tekst.
Godine 1976. još jedna gramofonska ploča, singl „Rock’n’roll duku-duku“ krasi bibliografiju Zorana Modlija. Ovde on nastupa kao izvođač sa grupom „Suncokret“.
Naredne godine, Zoran Modli pojavljuje se kao urednik gramofonske, long plej ploče „Disco bus by Zoran Modli“, sa dvanaest kompozicija zabavne muzike, različitih izvođača. Iste, 1977. godine, izlazi „Leteća diskoteka“ – long plej ploča od jedanaest pop numera koje izvode Zoran Modli i putnici u Odiseji 70’s. Modli je na ovom albumu i tekstopisac.
Godine 1979. Zoran Modli objavljuje priručnik za pilote sportske avijacije „Krilata katedra: kako postati pilot“, u kojoj se njegovo autorstvo odnosi na tekst i crteže, dakle, pojavljuje se kao autor teksta i ilustrator.
„Demo deset“, gramofonske, long plej ploče sa po jedanaest rok numera, različitih izvođača, pri čemu se Modli pojavljuje kao snimatelj i disk džokej, odnosno, tehnički urednik snimanja ploče, objavljene su 1983. i 1984. godine. Reč je o „Demo deset: Ventilator 202“ i „Demo deset: Ventilator 202. Vol. 2“, muzici iz radio-emisije „Ventilator 202“. Na prvih „Demo deset“ zabeleženo je da je reč o prvoj ploči „na kojoj su utisnuti demo snimci grupa najmlađe rok generacije“.
Knjiga o instrumentalnom letenju koje se izvodi noću i u uslovima loše vidljivosti, „Piste u noći“, pojavljuje se 1986. godine.
Naredne godine, Modli objavljuje još jedan priručnik za pilote. U monografiji „Škola letenja: o pilotiranju avionom kroz teoriju i praksu“ Zoran Modli pojavljuje se kao autor teksta i ilustrator. Drugo izdanje „Škole letenja“ izlazi 1990. godine.
Kao specijalan dodatak časopisa Računari, krajem 1994. godine izlazi priručnik „Više od igre: Flight Simulator 5: osnovno uputstvo za upotrebu“. Modli i ovde dokazuje da je u toku sa vremenom, drugim rečima, predstavlja deo avangarde na našim prostorima. Spaja vazduhoplovstvo koje je uvek fasciniralo mase i nadolazeće u naše krajeve, računarstvo.
Priručnik „Slobodno sletanje (a bogami i poletanje!): almanah školskih i turističkih aerodroma SR Jugoslavije i Makedonije“ izlazi 1996. godine i odnosi se na školske i turističke aerodrome u Makedoniji, Republici Srpskoj, SR Jugoslaviji i Srpskoj Krajini.
Dve godine kasnije, Zoran Modli objavljuje i monografiju „Profesija stjuardesa: kako postati domaćica aviona?“.
Osim kao samostalni autor, ilustrator i urednik, Modli se pojavljuje i kao autor dodatnog teksta u okviru stručnih monografija. Jedna od njih je i „Kad motori utihnu“ Zlatka Vereša. Vereš je bio kontrolor letenja, sportski pilot i inspektor; jednog od onih koji su domaćem vazduhoplovstvu nakon Drugog svetskog rata pružili ogroman doprinos u operativnom i administrativnom smislu, a ovim naslovom i teoriji vazduhoplovstva.
Još jedan naslov; ilustrovani priručnik iz avijacije, „Pilotska knjiga: vodič kroz osnovnu školu letenja“ čiji je autor Zoran Modli, izlazi u dva izdanja. Prvo izdanje objavljeno je 2012. godine, a drugo izdanje dve godine kasnije.
Modli se pojavljuje još jednom kao autor dodatnog teksta, ovaj put u jednoj ilustrovanoj knjizi pesama za decu. To je „Pecilin: lek protiv lošeg raspoloženja dece, njihovih roditelja i bliže i dalje rodbine. 365 pesama za svaki dan jednogodišnje terapije“ Petra Marša Petrovića. U njoj Zoran Modli prikazuje svoj „pogled na pesme i autora, iz vizure kapetana asteroida ‘Modli’, pilota, muzičkog eksperta i stvaraoca radio raspoloženja za opuštanje i uživanje“. Prvo izdanje „Pecilina“ objavljeno je 2013. godine, a drugo izdanje četiri godine kasnije.
Godine 2016. Zoran Modli javlja se nanovo kao autor dodatnog teksta. Reč je o monografiji sa izrazitim sentimentalnim biografskim obeležjem: „Mitrovići: nebeski sanjari“ autora Miodraga J. Andrejevića.
IZ ARHIVE: MOJA PRIVATNA ROK ISTORIJA, 1. DEO
Poslednja bibliografska jedinica koja se odnosi na Zorana Modlija, u ovoj bibliotečkoj bazi je „Pilotska knjiga: vodič kroz osnovnu školu letenja“, objavljena 2019. godine. U ovom zapisu, Modli je u višestrukoj ulozi: autor priručnika za avijatičare, ilustrator i fotograf. A za fotografiju su bili zaduženi i drugi vazduhoplovci… Priručnik je opisan sledećim rečima: rečnik, enciklopedija, leksikon, priručnik, atlas i geografska karta. Nesumnjivo, sve to i pre svega lepa uspomena na jednu svestranu ličnost kakva je bez sumnje bio njen autor.
Ovaj hronološki niz krase još dve reference. Zoran Modli i Bora Đorđević objavili su početkom sedamdesetih godina dvadesetog veka dva „singla“. Prvi je „Ostrvo cvijeća“, odnosno, „The Island of Flowers“ za koji je muziku komponovao Đorđević, tekst napisao Modli, a izvođač: „Zajedno“. Ova singl ploča objavljena je 1972. godine. Drugi singl, sa pesmama „Na putu za carski grad Stambol“ i „Anđelija, čuvaj se Turaka“ delo je grupe „Hajduk Stanko i jataci“ koju su osnovali Đorđević i Modli 1975. godine; objavljen je iste godine. Podaci o ovim dvema singl pločama nisu deo bibliografsko-kataloških baza COBISS i BISIS, što ne znači da nisu deo bibliotečkih fondova naših biblioteka. Pomenute pesme pamte ljubitelji domaće muzike, a ovim putem se još jednom na njih podsećamo.
Konačno, tu je i referenca, koja se odnosi na našu nacionalnu biblioteku, Narodnu biblioteku Srbije i podseća na doprinos Zorana Modlija još uvek značajnom mediju, a to je radio. Tako je 17. maja 2017. godine u Narodnoj biblioteci Srbije predstavljena mrežna stranica „Audio i Foto arhiv Simić“. Između ostalih, o ovom multimedijalnom sajtu govorio je i Zoran Modli. „Mikrofonom kroz XX vek“ predstavlja hiljadu dokumentarnih radio emisija sa prostora nekadašnje Jugoslavije.
IZ ARHIVE: MOJA PRIVATNA ROK ISTORIJA, 2. DEO
Ovim svojevrsnim bibliografskim osvrtom na lik Zorana Modlija otvaramo još jedna vrata i dolazimo do korena njegove kreativnosti. Malo je poznato, možda u užim stručnim krugovima, da je Josip, otac Zorana Modlija, bio inženjer, odnosno, avio-konstruktor. I ne samo konstrukcijama u oblasti vazduhoplovstva, Josip je u opštem smislu bio sklon tehnici. Naime, Josip Modli je autor više priručnika. U periodu između 1948. godine i početka sedamdesetih godina dvadesetog veka, Josip Modli objavio je više naslova iz oblasti tehnike: rešetkaste konstrukcije, prevozna sredstva, pa i dva višejezična auto-moto rečnika. Josip je ostavio inovatorski duh na dar svom sinu, u vidu smisla za primenjene discipline kakvo je vazduhoplovstvo, svestranost i smelost. Razmatrano je da Josipu, kao priznatom i značajnom avio-konstruktoru, u posleratnom periodu tadašnja uprava za civilno vazduhoplovstvo dodeli izvesnu novčanu svotu kao nagradu za njegov doprinos toj grani tehnike.
U vezi s Modlijem i njegovim radom na Studiju B, postoji još jedna priča koja je povezana posredno i sa vazduhoplovstvom. Nju nam donosi vazduhoplovac Šime Oštrić (1939-2025). Oštrić je bio čovek širokog opšteg obrazovanja, pravnik, kontrolor letenja, pilot i publicista; jedan je od mnogih koji su se sećali Zorana Modlija. Na prvom mestu, obojica su imali očeve koji su bili u poznata imena u domaćem vazduhoplovstvu tog doba; Šimetov u vojnom vazduhoplovstvu Kraljevine Jugoslavije, a Zoranov kao avio-konstruktor, pa i kao probni pilot. Šime Oštrić u osvrtu na Zorana Modlija spominje i neke „džez ploče“ koje je dobio od jedne od svoje dve sestre koje su živele u SAD – ploče koje je izgrebao upotrebom na lošim gramofonima. Na molbe mnogih ljubitelja džeza, pa i Modlija, da donese ploče da ih čuju i drugi, što je Oštrić kao vlasnik ploča često i činio, odgovara da su oštećene. Zoran Modli je jednom živo odgovorio na tu primedbu: „Možemo mi to tehnikom da korigujemo u Studiju B“. Tako je i bilo! Privatno i kao kolege vazduhoplovci, Šime Oštrić i Zoran Modli imali su odnos pun razumevanja i poštovanja.
Lično, Zorana Modlija pamtim iz perioda kasnih osamdesetih ili početka devedesetih godina, no pre juna 1991. godine, iz pilotske kabine i u JAT-ovoj uniformi. Bio je opušten, prirodan i srdačan i, kao što ga najčešće i pamtimo, nasmejan.
Foto: Asteroid Modli; Arhiva PPNS Ljiljana Macura Izvor: Danas
Komentara: 0