“Neki žele graditi vjetroelektrane u Srbiji, gdje ne postoji odgovarajuća regulacija, s idejom da će prodavati trostruko skuplju struju”, rekao je Vučić i dodao: “Uključeni su jedna američka tvrtka i rođak jednog od naših ministara. Žele dobiti taj posao po svaku cijenu.” Crandall je za Nacional demantirao da je na bilo koji način bio uključen u pisanje tog protestnog pisma.
Ubrzo nakon toga došla je nova premijerka.
Datum je 4. listopada 2015., direktorica lokalne podružnice Continental Winda je Ana Brnabić. Upravo je navršila 40 godina i stekla MBA diplomu Sveučilišta u Hullu u Velikoj Britaniji, a iza sebe je imala iskustvo konzultiranja u USAID-ovim projektima u Srbiji. Jedan od njenih glavnih poslova u to vrijeme bio je razvoj vjetroelektrane u Dolovu.
Održala je tiskovnu konferenciju u Vladi Srbije, na kojoj je istaknula da u njenoj tvrtki nema ilegalnih aktivnosti, da nema problema u komunikaciji tvrtke s Vladom Srbije i da tijekom postupaka nije bilo koruptivnih aktivnosti. Tako je efektno okončan skandal oko prisluškivanja i primanja mita.
Potom je javno podnijela ostavku na direktorsko mjesto u tvrtki.
U to vrijeme o Ani Brnabić se u srbijanskom tisku dosta pisalo kao o najizglednijoj kandidatkinji za voditeljicu Jedinice za isporuku rezultata (eng. Delivery Unit), neformalnog tijela u sklopu ureda srbijanskog premijera koje je odgovorno za koordinaciju srbijanskih ministarstava. Kako se izvještavalo, Jedinica za isporuku osnovana je prema naputku bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira.
No Ana Brnabić nije preuzela tu poziciju. Unatoč javnoj ostavci ostala je direktorica Continental Winda Srbije sljedećih deset mjeseci, do 19. kolovoza 2016. Nakon toga njena karijera u srbijanskoj vladi napredovala je strelovitom brzinom.
* * *
Alex Cobham, izvršni direktor organizacije Tax Justice Network, međunarodne skupine za posredovanje u području međunarodne utaje i izbjegavanja poreza, sa sjedištem u Velikoj Britaniji, smatra da je to duboko zabrinjavajuća priča o financijskim prevarama, skrivenom vlasništvu i opasnom miješanju javnih i privatnih interesa. Ta priča potvrđuje važnost ključnih politika transparentnosti, kako bi se javnost zaštitila od rizika korupcije i zlouporabe porezne politike.
“Prvo, od presudne je važnosti da imamo javne registre krajnjih stvarnih vlasnika tvrtki, uzajamnih fondova i zaklada. Takva mjera, koju EU sada zahtijeva kroz revidiranu Direktivu o sprečavanju pranja novca, novi je međunarodni standard. U vezi s time, vlade bi u svojim zemljama trebale dopustiti poslovanje samo onim tvrtkama koje objave sve podatke o stvarnom vlasništvu i svojim računima. Osim toga, političari i viši državni službenici moraju objaviti podatke o svom imovinskom stanju kako bi se izbjegli potencijalni sukobi interesa. Kao drugo, ovaj slučaj jasno pokazuje da svi državni ugovori moraju biti u javnoj domeni. Ne može postojati dobar razlog da javnost ne vidi kako izabrani predstavnici naroda troše njihov novac, a ta se logika jednako odnosi na subvencije i porezne poticaje. Važnost poticaja za globalni prijelaz na energiju obnovljivih izvora čini tu industriju izuzetno bitnom pa će vjerojatno privući beskrupulozne operatore bez pravog interesa za održivi razvoj”, rekao je Cobham.
On je dodao i da ova priča baca svjetlo na šokantne propuste IFC-a Svjetske banke i EBRD-a: “To su institucije koje tvrde da ulažu u javno dobro, ali uporno odbijaju osigurati financijsku transparentnost ili odgovarajuću poreznu regulaciju svojih projekata – i tako se još jednom susreću s rizicima korupcije i zlouporabe poreza. Sramotan je njihov politički izbor prihvaćanja financijskih tajni bez obzira na javnu štetu”, dodao je Cobham.
Otkad je bivša lobistica vjetroenergije i lokalna direktorica Continental Winda Ana Brnabić zadobila najvišu političku moć u državi, nestale su sve zakonske i regulatorne prepreke za najveće privatno ulaganje u Srbiji. Ali po zaključenju multimilijunskog ulaganja IFC-a, EBRD-a i Ujedinjenih Arapskih Emirata u najveću vjetroelektranu u Srbiji, siromašna srpska kućanstva mogla bi plaćati skuplje račune za struju, s obzirom na zajamčene visoke cijene električne energije vjetroelektrana u sklopu državnih mjera poticaja.
Nitko ne posjeduje vjetar, ali vlasnici vjetroelektrana, kojima je dozvoljeno graditi na najboljim položajima, uglavnom uz značajnu pomoć lokalnih vlasti, mogu očekivati redovite i visoke prihode od vjetra tijekom godina i desetljeća. Ili mogu očekivati veliku zaradu od prodaje vjetroturbina na prestižnim lokacijama, što se dogodilo u srpskom slučaju. Zato je biznis s energijom iz obnovljivih izvora postao sličan rudarskoj i naftnoj industriji, s puno lobiranja, državnih inicijativa i offshore poslovanja. Kao bivši trgovac naftom i strateškim resursima u tvrtkama Glencore i Trafigura, Mark W Crandall toga je vjerojatno itekako svjestan.
Nacional navodi da je nije dobio odgovor od premijerke Srbije kakav je njen lični, ali i politički stav prema kompanijama koje su registrovane u "poreskim oazama" kako bi se sakrila vlasnička struktura i kako bi se izbeglo plaćanje poreza.
List piše i da nije dobio odgovore na pitanja o eventualnoj umešanosti Ane Branbić u aferu o izbegavanju poreza i mešanja privatnih i javnih interesa koja su postavljena predsedniku Srbije preko njegova kabineta.
Komentara: 0