Na sajtu Pravoslavne mitropolije crnogorsko-primorske objavljen je "poziv na poštovanje studenata, odgovorno izražavanje i izveštavanje", koje su potpisali četvroica mitropolita - nemački Grigorije, crnogorsko-primorski Joanikije, žički Justin, zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, kao i arhiepiskop zapadnoamerički Maksim i episkop istočnoamerički Irinej. Poziv prenosimo u celosti.
Budući da su se prethodnih dana u javnosti pojavljivale različite optužbe na račun studenata, te da su neke od njih iznesene od strane crkvenih velikodostojnika i prenesene putem zvaničnih glasila SPC, osjećamo potrebu i dužnost da iznesemo i svoj stav i poziv na poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izvještavanje:
POZIV NA POŠTOVANjE STUDENATA, ODGOVORNO IZRAŽAVANjE I IZVJEŠTAVANjE
Kao arhijereji Srpske Pravoslavne Crkve osjećamo dužnost da javno izrazimo neslaganje i ograđivanje od bilo kakvog govora koji dehumanizuje drugog čovjeka, a posebno od govora koji mlade ljude, studente, nipodaštava kao faktor izgradnje društva, faktor koji doprinosi budućnosti istog, ili ih ponižava kao one koji su pozvani da misle i traže istinu.
Crkva Hristova, kao izabrani narod i dom Boga Živoga, postoji u svakom vremenu da ljubavlju privodi sve ljude spasenju. Istorija nas uči da svaki govor koji poništava dostojanstvo drugog vodi ka velikim društvenim tragedijama, a mi kao pastiri ne smijemo dozvoliti da takva retorika uzme maha u našem narodu i Crkvi. Riječ služi za sporazumjevanje. Ona je sila i temelj promjena, i mora biti autentična, da bi bila vjerna sama sebi. A mi kao hrišćani živimo svjedočeći Riječ koja je sami Bog.
U ove dane pripreme pred Veliki Post, Mitropolit kruševački David u svom najnovijem tekstu, koji je prenio i zvanični sajt Srpske Pravoslavne Crkve, studente stavlja u kontekst „obojene revolucije“, obilježavajući ih na takav način da budu percipirani kao „srpske ustaše“, što je i uvredljivo i neprihvatljivo. Vjerujemo da danas nije opravdano biti episkop Srpske Pravoslavne Crkve, a ćutati na ovakve riječi – riječi koje pokazuju neosjetljivost i nebrigu za Tijelo Crkve. Njihova dehumanizujuća priroda zahtjeva da više ne ćutimo. Srpski narod koji je preživio golgotu ustaškog terora, svjestan je da se ova identifikacija bilo koga sa jednim takvim monstruoznim pokretom ne smije nikada više sprovoditi, prvenstveno iz pijeteta i poštovanja prema žrtvama. Ali, isto tako – određivati našu mladost ovakvim riječima više je od bruke – to je sramotni pečat na Tijelu Crkve. Studenti su naša budućnost, a naša dužnost je da ih s ljubavlju i razumjevanjem, čak i u slučaju da negdje griješe, upućujemo ka Istini, a ne da ih odbacujemo i omalovažavamo. Jedino takvim pristupom možemo očuvati jedinstvo, slobodu i dostojanstvo svakog čovjeka, što je suština pravoslavne vjere i etosa naše Crkve i svetosavske aksiologije.
Zbog svega ovoga, više ne smijemo mirno stajati sa strane, nego poslije ovakvih izjava, koje su se našle i na zvaničnom sajtu Srpske Pravoslavne Crkve, želimo jasno i nedvosmisleno da saopštimo da naša Crkva ne misli da su naši studenti „srpske ustaše“. Jer upravo je ovakav rječnik, ukidanjem pritom slobode da se čuju i drugačiji glasovi sa zvaničnog glasila Srpske Pravoslavne Crkve, doveo do tiranije bahatih i uvredljivih riječi, izgovorenih bez odgovornosti. Svaki slobodan čovjek se bori za ono u šta vjeruje da je istinito, bori se tako kao da njegovo djelovanje može uticati na tok događaja, makar možda ne bude tako, ali uvijek nošen pravilom da ne objavljuje ili ne izgovara ništa što bi moglo potaknuti na mržnju. Tu nam lekciju studenti drže ovih dana.
Ne možemo više biti ravnodušni ili ne primjećivati patnju drugog, poput Jovovih prijatelja, živeći u zamislima i retorici o kosmičkoj pravednosti, već moramo biti pokretači i pratioci dobrote i pravde za svakog pojedinca, naročito za našu mladost.
Obraćamo se i braći arhijerejima molbom da ne dozvole da ovakav jezik postane nešto normalno i ustaljeno. Molimo i da se naposletku preispita uređivačka politika zvanične internet stranice Srpske Pravoslavne Crkve, jer je neophodno da ona izražava sabornost naše Crkve, njen glas i njenu majčinsku brigu.
Konačno, neophodno je da se sjetimo Hristovih riječi da ne živi čovjek samo o hljebu, „nego od svake riječi koja izlazi iz usta Božijih“, dakle: usta Hristovih, koji je sušta Ljubav i Milosrđe. Ulazimo u Veliki Post u nadi da će nas ovaj neželjeni događaj probuditi da zajedno sačuvamo Crkvu kao Tijelo Hristovo – ne za tiraniju, već za spasenje svih nas.
Mitropolit njemački Grigorije Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Mitropolit žički Justin Mitropolit zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije Arhiepiskop zapadnoamerički Maksim Episkop istočnoamerički Irinej
Komentara: 0