Zašto su NATO avioni A-10poznati kao "ubice tenkova" srušili repetitor na Pljačkovici kod Vranja municijom sa osiromašenim uranijumom?
Mnogo ZAŠTO u sedamdestosmodnevnom ilegalnom NATO bombardovanju SR Jugoslavije 1999. godine je ostalo bez odgovora. Radio-televizija Srbije (RTS) je emitovala prvi deo serijala "Hronologija jednog bombardovanja" 24. marta ove godine.
VIDEO HRONOLOGIJA JEDNOG BOMBARDOVANJA - RTS (1:02:17)
Već prvog dana agresije, 24. marta, rt Azra na poluostrvu Luštica u Crnoj Gori bombardovan je municijom sa osiromašenim uranijumom (OU). Avioni A-10 su doleteli sa Jadrana odnosno ukotvljenih američkih brodova. A onda je 27. marta oboren nevidljvi F-117 kod Buđanovaca od strane Protivazduhoplovne odbrane (PVO) SR Jugoslavije (SRJ). A-10 ima dosta prednosti u kopnenim ratovima, ali je laka meta za efikasnu PVO. Posle pada velike nade američkog vazduhoplovstva, F-117, A-10 nisu leteli ka ciljevima u Centralnoj Srbiji i Vojvodini.
U toku NATO intervencije, 5. maja, general Čarls Vold (Charles Wald) je potvrdio da je OU korišćen u ratnim dejstvima na teritoriji SRJ i dodao da to neće predstavljati problem jer je malo ljudi udahnulo čestice prašine, koje nastaju kad metak udari u tvrdu metu1. Ovo je dokaz da su NATO čelnici znali da postoji opasnost za nedužno stanovništvo. Kada su se dva tenka Vojske SRJ popela 10. maja na kameniti Rasa Košares na visinu od 1385m da bi zaustavili napade paravojnih formacija iz pravca Albanije na karaulu Košare, taj predeo je od tada intenzivno gađan OU municijom i kasetnim bombama. Pri tom su se dizale te štetne čestice i vetrom prenosile na velika rastojanja. Posle 10. juna ovaj teren nije očišćen i postao je potencijalni dugoročni izvor OU čestica. U podnožju je italijanska zona Kosovskih mirovnih snaga (KFOR-a). Više učesnika ove italijanske vojne misije je kasnije obolelo od kancera i dobilo odštetu od svoje države. Među pripadnicima Vojske SRJ, koji su odbranili granice Srbije, bilo je mnogo zdravstvenih problema i nisu dobili adekvatnu zaštitu i naknadu za pristojan život.
TV repetitor na vrhu Pljačkovice (1231m), koji je udaljen oko jedan kilometar vazdušnom linijom od centra Vranja, bombardovan je 29. maja, a da u široj okolini nije bilo oklopnih vozila i vojnih formacija. Korišćena je OU municija, a TV toranj se mogao srušiti klasičnim ubojnim sredstvima. Preduzeće "Vodovod" iz Vranja je dobilo naredbu da se prostor oko bombardovanog terena ogradi i označi opasnost. Sedmorica radnika na tom zadatku je umrlo u prvoj deceniji 21. veka od raka pluća ili debelog creva, a jedan se dugo borio sa teškom bolešću. U široj oblasti Vranja je do sada registrovan značajan porast pojave kancera.
Otvoreno je pitanje da li je Pljačkovica izabrana kao poligon sa konfiguracijom terena različitom od bombardovanih mesta u Iraku gde se ova municija koristila 1990.-1991. godine. Na ovo pitanje bi trebalo da odgovori vrlo kompetentni čelnik NATO saveza. To je dr fizike, tadašni generalni sekretar Havijer Solana.
VIDEO MESTO SA NAJVEĆIM STEPENOM KONTAMINACIJE U SRBIJI - URANIJUM 238 (2:36)
Dr Solana je doktorirao fiziku na prestižnom Univerzitetu Virdžinije (Universitety of Virginia – UVA) 1971. godine i bavio se istraživanjem iz fizike čvrstog stanja. Od otkrića radioaktivnosti krajem 19. veka svaki student fizike dobija temeljna znanja o prirodnoj radioaktivnosti u osnovnim studijama da bi se u program osnovnih studija uvrstila nuklearna fizika posle otkrića fisije neposredno pred Drugi svetski rat 1938. godine. Zbog svojih naprednih ideja apsolvent fizike Solana je morao da napusti Frankovu Španiju 1963. godine i sledeće godine je diplomirao u Velikoj Britaniji. Imao je zapažene naučne radove, ali se po povratku u Španiju opredelio za politiku. Bio je na visokim funkcijama u Španiji, a kasnije i u Evropskoj uniji (EU). O razlozima zbog kojih Španija ne treba da uđe u NATO pisao je 1982. godine, da bi kao jedan od dva kandidata za generalnog sekretara lobirao za NATO. Protivkandidat je odustao, i na našu nesreću, pokazalo se, on je decembra 1995. postao generalni sekretar NATO saveza. To je bilo posle potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kao fizičaru nije mu bilo u fokusu NATO bombardovanje OU mnunicijom 1994. i 1995. mesta oko Sarajeva gde se kretala Vojska Republike Srpske, već diplomatska aktivnost u širenju programa Partnerstvo za mir. A onda je opet napravio zaokret i naredio bombardovanje SR Jugoslavije bez saglasnosti Saveta bezbednosti UN. On je to obrazložio sledećim rečima2:
"Znamo rizike akcije, ali svi smo se složili da neaktivnost donosi veće opasnosti. Moramo učiniti ono što je potrebno da donesemo stabilnost u region. Moramo zaustaviti autoritarni režim da u Evropi krajem 20. veka vrši represiju nad svojim građanima. Imamo moralnu dužnost da to učinimo. Odgovornost je na našim ramenima i mi ćemo je ispuniti".
Ove razloge za pokretanje agresije je prihvatila i tzv. međunarodna zajednica. U Beogradu, Pančevu i Kragujevcu je bila smenjena ta autoritarna vlast. Ovi gradovi su nemilosrdno bombardovani.
Jedina kritika u ocenivanju njegovog rada na mestu generalnog sekretara NATO saveza je bila zbog pogibije Albanaca na Kosovu od bombi NATO avijacije u vremenskim uslovima u kojima se i golim okom moglo videti da mete nisu vojne formacije. Dobio je pohvale što je vratio u funkciju ovaj Savez u godini obeležavanja pedestogodišnjice njegovog osnivanja. Dr Solana je završio mandat oktobra 1999. pre prezentacije Izveštaja UN o posledicama NATO bombardovanja SRJ3 zasnovanom na merenjima misija Programa za zaštitu životne sredine (UNEP-a), u kome nije bilo reči o upotrebi municije sa OU. Prešao je na visoku funkciju u EU na mesto visokog predstavnika za spoljnju i bezbednosnu politiku. Na osnovu analize njegovih odluka i stavova bi ga trebalo pitati šta je "moralna dužnost" u nauci, diplomatiji i politici.
Njegova moralna obaveza kao fizičara je bila da očisti mesta kontaminirana sa OU, a kao predavača na prestižnom univerzitetu da upozori stanovništvo na opasnost. Deca su se igrala sa ostacima projektila u kraterima posle bombardovanja u BiH, preseljeno stanovništvo u Bratunac u Republici Srpskoj iz Hadzića kod Sarajeva je nosilo sa sobom penetratore OU municije za uspomenu. Poznata je ekstremno visoka stopa smrtnosti te populacije. Umesto ovih profesionalnih obaveza dr Solana pokreće nelegalnu akciju pod nazivom "Allied Force" (Udružena sila) i to je upravo metafora diplomatije i politike tzv. međunarodne zajednice koje su na delu i do dana današnjeg.
UNEP tek 2003. godine objavljuje Izveštaj o posledicama korišćenja OU municije u BiH4. Za Kosovo je bilo nešto brže5. Međutim, misije su posetile nekoliko mesta na Kosovu i Metohiji tek krajem 2000. godine, što je dovoljno dugačak vremenski period da prirodni procesi (padavine, vetar, suša) utiču na fizičke i hemijske osobine zaostalih čestica OU na površini, kao i na neksplodirane metke ili delove metaka usled korozije. Sakupljeni uzorci su analizirani u renomiranim laboratorijama i to je dragocena baza podataka da se objasni mehanizam dejstvovanja nanočestica OU na ljude i životinje. Analize su potvrdile prisustvo tragova toksičnog i kancerogenog plutonijuma u OU municiji, o čemu su naši naučnici u saradnji sa inostranim ekspertima saopštili u radovima na Prvoj međunarodnoj konferenciji o oporavku životne sredine u SR Jugoslaviji, koja je održana u septembru 2001. u Beogradu.
PRILOG FIRST INTERNATIONAL CONFERENCE ON ENVIROMENTAL RECOVERY OF YUGOSLAVIA ENRY, 2001
Osiromašeni uranijum je nusprodukt pri dobijanju obogaćenog sa višim sadržajem izotopa U235 od prirodnog uranijuma, a koji služi kao gorivo u nuklearnim reaktorima. Plutonijum je, pak, radionuklid koga ima vrlo malo u prirodi i koji nastaje u toku rada određenih tipova nuklearnih reaktora. Istovremeno prisustvo izotopa U236, koga nema u prirodi, ukazuje da se uglavnom radi o prerađenom istrošenom nuklearnom gorivu. Taj materijal se tretira kao radioaktivni otpad. Postoji mišljenje da se NATO rešavao tog otpada bombardovanjem civilnih meta municijom sa OU. Tim Instituta za nuklearne nauke u Vinči je započeo čišćenje kontaminiranih mesta na jugoistoku Srbije 2002. godine po projektu Savezne vlade da bi Vojska Republike Srbije okončala radove 2007. Taj radioaktivni otpad (RAO): prašina, celi ili delovi penetratora zajedno sa okružujućim slojem zemlje je u posebnim kontejnerima odložen kao radioaktivni, ali nezapaljiv otpad u skladištu RAO u Institutu u Vinči. Specifična aktivnost otpada sa Pljačkovice je bila u rasponu od 5.580 do 235.000 Bq/kg. Treba naglasiti da je ovo čišćenje tada prvi put rađeno u svetu. Zahvaljujući našoj PVO nisu gađane njive i livade iznad 430 geografske širine jer bi njihovo čišćenje bilo veliki poduhvat.
NATO je dao mapu gađanih mesta, ali u prvoj verziji mesta na jugoistoku Srbije nisu bila označena.
Bilo je razlike i u količini OU koji je bačen na teritoriju SRJ. Licitiranje se zaustavilo na 31.000 metaka kalibra 30mm odnosno oko 9,5 tona, dok je procena države Srbije 15 tona. Preminuli general Božidar Delić je u sredstvima javnog informisanja iznosio podatke o znatno višim vrednosti, koje su evidentirane na terenu.
Avioni A-10 imaju prepoznatljiv zvuk u letu, takođe se čuje štektanje topa u dejstvu, pa je registrovan veći broj naleta, a na osnovu poznate brzine izbacivanja metaka izračunata je znatno veća količina bačenog OU. On je takođe postavio pitanje da li je podzemno sklonište komande PVO kod brda Čeja bombardovano protivbunkerskom municijom većeg kalibra od malokalibarske protivoklopne municije.
Posle posete Vilijama Vokera, šefa Kosovske verifikacione komisije pri OEBS-u (Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju) tom komandnom mestu, izneta je sva oprema i ljudstvo premešteno na bezbedno rastojanje. Na ovom mestu je misija UNEP-a uzela uzorke, koji su analizirani najsavremenijim metodama i predstavljaju neoboriv dokaz o dejstvovanju sa OU municijom. Proizvođači ove municije neće od toga odustati uprkos samozapaljivosti kako pokazuje katastrofa u američkom kampu u Kuvajtu 11. jula 1991. I avioni A-10 iz istog razloga imaju problema pri sletanju ako im je ostala neutrošena municija. Jadransko more je bilo na putu pri povratku u bazu u Avijanu u Italiji i prilika da se oslobode opasnog tereta. Osobina samooštrenja daje prednost OU nad svim drugim metalima jer se pri udaru u tvrdu metu vrh metka usijava emitujući aerosol i na taj način šilji prodirući brže kroz zid mete. Ubacivanjem ovih usijanih čestica u zatvoren prostor oklopnog vozila ili bunkera dovršava se uništavanje žive sile i vojne opreme.
Mesta na Kosovu i Metohiji nisu očišćena. Posebna opasnost preti od prodiranja ovih čestica u podzemne vode gde mogu ispoljavati toksičnost decenijama. U oblasti najintezivnijih dejstava svi vodotokovi pripadaju Jadranskom slivu preko reke Drim.
Prof. dr Manferd Mor, međunarodni pravni ekspert i kopredsednik Internacionalne koalicije za zabranu uranijumske municije, je u video-intervjuu za Kosovo Online (www.kosovo-online.com) 19. januara 2024. godine ukazao stanovništvu Kosova i Metohije na opasnosti kod neočišćenih lokacija na kojima još uvek postoje ostaci OU i naveo kao donju granicu 10 tona bačenog OU na oko 100 lokacija. Imao je kontakte sa albanskim aktivistom Zafom Busolijem, koji je pokušao da preko kontaminiranih mesta nanese sloj čiste zemlje. Busoli se razboleo kao i mnogi drugi stanovnici Kosova i Metohije, ali o tome nema zvaničnih podataka. Da li su znali kakvu vodu piju?
VIDEO 1 Mor: Na Kosovo bačeno više od 10 tona osiromašenog uranijuma
VIDEO 2 Mor: Na Kosovu najmanje 100 mesta zagađeno osiromašenim uranijumom
VIDEO 3 Mor: "Balkanski sindrom" pogodio i vojnike Bundesvera koji su bili na Kosovu
VIDEO 4 Mor: Vojske nisu ništa naučile, ponovo koriste osiromašeni uranijum u Ukrajini
Na ovoj slici je prikazan sadržaj ukupnog uranijuma u vodi za piće na Kosovu6. Rad je objavljen u renomiranom međunarodnom časopisu 2013. godine. Zaključeno je da je sve u dozvoljenim granicama, a preporučuje se da se na mestima obeleženim crvenom bojom ne daje voda bebama.
Broj mesta uzorkovanja vode za piće je vrlo reprezentativan, ali su izostavljena mesta u Metohiji uz albansku granicu gde je municija sa OU bila intenzivno korišćena. Ovo potpisuje na prvom mestu neko sa albanskim prezimenom. Izostavljanje ovih podatka je neoprostivo u odnosu prema svojim sunarodnicima koji tamo žive i predstavlja eklatantan primer nepoštovanja principa naučne čestitosti.
Sve ove neprincipijelnosti ne treba da obeshrabre poslenike i aktiviste u oblasti zaštite životne sredine da se obrate čelniku NATO saveza i dobiju istinite podatke o korišćenju municije sa OU na celoj teritoriji Republike Srbije. Suviše se dugo čekalo da odgovorni u državi to urade. Možda je sada prilika da im u tome pomogne NJE Dragan Šutanovac, ambasador u SAD.
Oštećene su železnička i autobuska stanica, dve robne kuće i pogon „Froteksa“ u Užicu, repetitor na brdu Pljačkovica iznad Vranja, Ponikve, Vršac, Kuršumlija i centar Novog Sada.
PRILOZI PPNS
1) UNEP/UNCHS. THE KOSOVO* CONFLICT CONSEQUENCES FOR THE ENVIRONMENT & HUMAN SETTLEMENTS, GENEVE 1999.
2) UNEP, DEPLETED URANIUM IN BOSNIA AND HERZEGOVINA: POST-CONFLICT ENVIRONMENTAL ASSESSMENT
Komentara: 0