"Vrata sna" Kragujevac : Književni klub SKC-a, 1996
Pisanje poezije jedina je izvesnost sa kojom savremena poezija može da računa. Obilje poezije izmaklo je svakoj interpretativnoj kontroli. Onoliko poezije koliko se danas piše više niko nije u stanju da pročita. Mohemo da se zapitamo da li toliko poezije uopšte zahteva čitaoca, ali je i odgovor prilično izvestan: poezija ima tu osobinu da u svakom vremenu zadrži po sto čitalaca. Pesma će, kako bi rekao Oktavio Paz, i dalje biti jedan od nekoliko načina da čovek prodre u sebe i otkrije šta je u njemu duboko i originalno.
Ono duboko i originalno u sebi pokušava da pronađe i osamnaest članova Književnog kluba Sgudentskog kulturnog centra u Kragujevcu. Sama činjenica da u nekom gradu postoji osamnaest ljudi koji na poeziju misle i koji poeziju pišu predstavlja lepu vest i zanimljivost. Jedan od osamnaest autora piše samo kratke priče, još dvojica pišu pesme i kratke priče. Ostali su pesnici, mada i u kratkim pričama dominira poezija intonacija. Objavljeni radovi različiti su i po vrednosti i po postupku. I pesme i kratke priče predstavljaju oblike preispitavanja vrednosti i postupka, pa se i u radovima istog autora mogu videti različiti oblici preispitavanja. Od krajnje jezičke redukcije i izlomljenog, aritmičnog stiha, preko nešto narativnijih pesama sa postojanijom lirskom supstancom, stižemo do rimovane lirike koja je dosledno opredeljena za novu komunikativnost. Zajedničko svim radovima jeste to što se u njima vidi šta njihovi autori čitaju i kakva su njihova očekivanja od poezije. Ako je smisao Zbornika uglavnom prvih objavljenih stihova da nam predstavi po neki lep stih ili celu zanimljivu pesmu, onda je ovaj Zbornik ispunio svoj smisao. Da li će ovaj Zbornik predstavljati ulazak u književnost to zavisi od njegovog autora.
Iz recenzije Gojka Božovića
Pripremile: Gordana Vučković i Jasmina Marković Narodna biblioteka "Vuk Karadžić" - Zavičajno odeljenje Obrada: Portal PPNS
Komentara: 0