Badnjak kod Srba pravoslavaca

Kod Srba pravoslavaca badnjak je sirova cerova glavnja što se po običaju uoči Božića loži na vatru. Moraju biti dva ili tri badnjaka, i moraju se usjeći na Badnji dan prije sunca. Badnje drvo se najprije pospe žitom uz riječi "Dobro jutro i čestit ti Badnji dan", te se sječe samo s jedne strane, a s druge se zasječe samo jednom. Po nekim mjestima vrškom od badnjaka korišten je umjesto vatralja, dokle god polažajnik u kuću ne dođe, pa onda domaćica na njega sveže povjesmo i baci ga na strehu.

Kad se u veče smrkne onda domaćin unese badnjake u kuću i naloži na vatru; kad stupi s badnjakom u kuću, onda reče: "Dobar veče i čestit vam badnji dan." A iz kuće ga kakav muškarac pospe žitom i odgovori mu: "Dao ti Bog dobro sretnji i čestiti".

Можда је уметничко дело на ком је 2 особе
^{Donošenje badnjaka - Janko Brašić (1906-1994); izvor: Aktivna Kultura}

Kad se badnjak meće na vatru, triput se pomakne u napredak; a kad pregori, gornji kraj valja dočekati u ruke s rukavcama, pa ga obnijeti oko košnica i po tom ugasivši ga ostaviti na kakvu mladu šljivu ili na jabuku. U Risnu badnjake nakite lovorikom; u Crmnici onaj koji ih unese u kuću nazdravi im milojkom vina, i pošto se sam napije, napoji i njih (polije ih). Po Hercegovini gdje su velike kuće dovuku badnjake na šest ili osam volova, pa natjeraju kroz kuću, te istjeraju volove na druga vrata, a badnjake skinu u kući. Po Dalmaciji i po ostalijem onamo krajevima i kršćani lože badnjake.

Uoči Božića, pošto se badnjaci unesu u kuću i nalože na vatru, uzme domaćica slame i kvočući (a za njom deca pijučući) prostre po sobi, ili po kući, ako nema sobe. Poslije večere pjevaju i vesele se.

ARHIVA PPNS NARODNI OBIČAJI NA BADNJI DAN I BOŽIĆ

Kad ujutru ustanu, najprije otide jedno te donese vode, ali ponese žita te pospe vodu (kao polazi je) kad k njoj dođe. Tom vodom umijesi česnicu i nalije ručak, te pristave. Ali prije nego sjednu za ručak, izbace po nekoliko puške (tako ujutro rano kad ustanu), pa se onda skupe svi oko sofre te se mole Bogu (držeći svako po jednu voštanu svijeću u rukama) i mirbožuju se, tj. izljube se svi redom govoreći: Mir božji! Ristos se rodi, vaistinu se rodi, poklanjamo se Ristu i Ristovom rožanstvu.

Otom domaćin pokupi sve one svijeće u jednu rukovet i usadi u žito, koje stoji na sofri u kakvoj karlici, ili u čanku (svakojako žito pomešano zajedno, u tom žitu stoje i kolači kojekaki), te onda malo pogore, pa ih ugase onim žitom. Ono žito posle daju žene kokošima da nose jaja.

Kad počnu ručati, neki najpre okuse sira, neki pečenice, a neki (kao po Srijemu i po Bačkoj) prije svega srču varenike, ali rakije mnogi ne piju prvi dan za vrućice. Oko pola ručka ustanu u slavu i lome kolač kakogod i o krsnom imenu, samo što nema koljiva. Na Božić se obično ruča s vreće (prostre se prazna vreća mjesto čaršava, ili po čaršavu) i sofra se ne diže (niti se kuća čisti) za tri dana.

Prvi dan Božića niko nikom ne ide u kuću osim položajnika.

Izvori: Digitalna biblioteka Matice Srpske; Srpski rječnik, istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžić, (1852) u Beču u štampariji jermenskoga namastira. str. 11-12; Muzej Vuka i Dositeja; Centar za kulturu "Vuk Karadžić" Loznica