Možda je i Majkl Džordan mogao da pozove novinare, da "nabudžen" drži "banku" od minut i po...

Možda je Leteći mogao da se praćaka i traži aplauz za "umetnički dojam"...

Možda je i on mogao da promumla kako želi da u "društvenoj-korisnoj akciji ime’m" dvojicu, umesto trojice...

Ipak nije.

A možda je srpska "selebriti"-nacija, kad se već natura i ako je stvarno "u temi", mogla da se istakne kao glumac Čarli Šin.



Ili, što je za njih nezamislivo - bez reči, poput Šinovog kolege Patrika Stjuarta.



U ovim snimcima je suština kampanje pokrenute protiv amiotrofične lateralne skleroze - prvo uplata, pa onda "gluma".

Možda ovdašnji akteri to shvate i bez posete sajta ALS asocijacije.

Možda negde u svetu postoji neka plemenita ideja koju ćemo ovde da plagiramo, a da je ne izbanalizujemo.

Možda...

Evo im novog IZAZOVA.

Svako od njih da napravi motivacioni spot za svoju profesiju - da ih bolje upoznamo: ko su i šta su, kako i čime se bave. 

PS: Pola dana nakon pisanja beleške, čitam članak Blica: Cirkus umesto pomoći. Nemam šta da dodam. 

PPS: U međuvremenu, Blic objavljuje i Oboleo od ALS poručio estradi: Ako hoće da pomognu neka me izvedu iz kuće i prošetaju, a Novosti Dok se poznati polivaju, obolelima nedostaju mašine za disanje.

* * * 

Maybe it’s my fault.

Maybe I led you to believe it was easy,
When it wasn’t.

Maybe I made you think my highlights started at the free throw line,
And not in the gym.

Maybe I made you think that every shot I took was a game winner.
That my game was built on flash, and not fire.

Maybe it’s my fault that you didn’t see that failure gave me strength,
That my pain was my motivation.

Maybe I led you to believe that basketball was a God given gift,
And not something I worked for,
Every single day of my life.

Maybe I destroyed the game.
Or maybe,
You just making excuses.