IZ ISTORIJE, TRADICIJE I SAVREMENOSTI SRBA I SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE O SRBIMA U HABZBURŠKOJ MONARHIJI U DELIMA JOHANA GEORGA KOLA
Dario O. Kršić
Sažetak
Rad se bavi razmatranjem nacionalnih identiteta, etničkim rasprostiranjem, antropološkim, karakternim i kulturnim osobenostima Srba, navedenim u putopisima nemačkog geografa i istoričara, Johana Georga Kola. Za razliku od rada predstavljenog u prošlom broju ovog časopisa, pažnja je posvećena Kolovim putovanjima u Budimpeštu, Srem, Istru, Dalmaciju i Crnu Goru. Putopiščeva tumačenja i zaključci, upoređuju se sa podacima eminentnih istoričara, geografa, etnografa i statističara posmatranog razdoblja. Time se potkrepljuje istinitost tvrdnji niza cenjenih autora, da je geografski opseg naseljen srpskim narodom, još sredinom 19. veka bio mnogo širi od današnjeg. Takođe, na osnovu Kolovih podataka koji se upoređuju s drugim relevantnim izvorima, poriče se mogućnost bilo kakvih hegemonističkih težnji Srba prema okolnim narodima. S druge strane, na temelju svedočenja ovog putopisca, rasvetljava se vreme pokatoličavanja pravoslavnih Srba u Pešti i Budimu, i pojašnjava se etničko poreklo Bunjevaca, Šokaca, Istrana, Dalmatinaca, Dubrovčana, Bošnjaka i Crnogoraca. Zaključuje se da je u područjima koja su u prošlosti uglavnom bila naseljena stanovništvom srpskog etnosa različitih vera, hrvatski etnonim proširen tek u drugoj polovini 19. veka. Skreće se pažnja na prisutnost srbofobije kod Mađara i mađarskih Nemaca u tadašnjnoj Budimpešti, čiji uzroci imaju koren u etničkim, jezičkim, religijskim i ekonomskim razlikama.
Izvod
Černih u „Etnografiji Austrijske Monarhije“ iz 1857. godine, pronalazi veliki broj morlačkih Srba u Istri, te ustanovljava granicu između „Srbo- Hrvata“ i Srba na tom poluostrvu. Takođe, granicu između „Vojne Hrvatske“ i Dalmacije naziva jezičkom međom „srpsko- hrvatskog i srpskog jezika“, dok se na severu etnografska granica između „Srbo- Hrvata“ i „Srba u civilnoj Slavoniji“ podudara sa granicom Đurđevačke i Banijske regimente. Fenješ u geografskom i statističkom opisu Austrijskog Carstva iz iste godine, iznosi vrlo slične podatke kao i Černih. U Srbe uvrštava: Rašane, Crnogorce, Morlake, Dalmatince, Dubrovčane, Bokelje, Slavonce, Šokce i Bunjevce, koji ukupno broje 1,584,134 žitelja u carstvu, dok je Hrvata 1,288,632. Prema Černihu, Hrvata je, na osnovu istog popisa, bilo 1,329,814, a Srba 1,427,788, s tim što su hrvatsku većinu (1,2 miliona) činili „Sloveno- Hrvati“ („Sloveno- Kroaten“) i „Srbo- Hrvati“ („Serbo- Kroaten“), tako da ostali, dakle „čisti“ Hrvati, ne prelaze 130,000. Nadalje, zanimljivo je da Černih u Dalmaciji sumira 378,676 Srba (bez istarskih Morlaka), od čega se na samoj obali i ostrvima nalazi čak 157,342 srpska stanovnika. Prema tome, u obe navedene etnografije i statistike, u kojoj su predstavljeni i rezultati prvog savremenog popisa stanovništva Austrijskog Carstva iz 1857. godine, čitava današnja Slavonija* i Dalmacija etnički su smatrane srpskom, dok su Istra i hrvatska vojna krajina (s Varaždinskim generalatom do reke Drave) svrstane u „srpsko- hrvatsko“ etničko područje. Fridrih Šmit (Friedrich Schmitt), u svoje vreme sekretar austrijske carske Statističke komisije, koji je sarađivao i sa Černihom, takođe je 1867. g. delio Hrvate na „Sloveno- Hrvate“, iznad reke Save (Varaždinska, Križevačka i Đurđevačka regimenta) i „Srbo- Hrvate“, južno od te linije, u jugozapadnoj Istri i Hrvatskoj vojnoj krajini. Njihovi susedi su Srbi, za koje Šmit kaže da žive od 7. veka u Istri i Dalmaciji, dok su Slavonsku vojnu granicu naselili od 14. do 18. veka. Osim Hrvata, njima su susedi Slovenci, Mađari i Rumuni, a dele se u carevini na „austrijske Srbe Morlake, Dalmatince, Dubrovčane, Bokelje, Slavonce, Šokce, Bunjevce i druge“. Još jedan austrijski statističar, Fiker (Adolf Ficker), upravnik carske Administrativne statistike, godine 1869. će izneti sledeće brojno stanje u Carevini: Srba je oko 1,520,000, a Hrvata 1,424,000.
*Austrijski geograf Šmidl (Dr. A. Adolf Schmidl) takođe je izneo još 1845. godine mišljenje, da u Slavoniji obitavaju uglavnom Srbi (Rašani, Iliri i Šokci), dok u Civilnoj Hrvatskoj ne žive čisti Hrvati, već Slovenci, čiji je i jezik mnogo sličniji Slovencima, tj. „Vendima“. On podseća da se srednjevekovna Hrvatska nalazila ispod Save, na prostoru „Banijsko-Karlovačke granice, Turske Hrvatske i Dalmacije“. (Videti: Dr. A. Adolf Schmidl, Österreichische Blätter für Literatur und Kunst (Geschichte, Geografie, Statistik und Naturkunde), Zweiter Jahrgang, Nr. 46, Wien, 17. April, 1845, str. 353.)
Reference
Berry, William, The kingdom of Hungary and the States that have been Subject to it which are now the northern parts of Turkey in Europe, London, 1680?, Internet, https://www.raremaps.com/gallery/enlarge/11990, 20/04/2015
Blaeu, Willem J., Danubius, Fluvius Europae Maximus, a Fontibus ad Ostia, Cum omnibus Fluminib, ab utroque latere in illum defluentibus, Amsterdam, 1638, Internet, http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/9c/Danubis_1636_Janssonius-Blaeu.jpg, 20/04/2015
Bodrožić, Đuro, „Srpski nacionalni identitet: izvori i osnovi“, Nacionalni interes, Institut za političke studije, Beograd, Br. 1/2012.
Bowles, John, The kingdom of Hungary and the States that have been Subject to it which are now the northern parts of Turkey in Europe, London, 1725, Internet, http://digitool-b.lib.ucl.ac.uk:1801, 20/04/2015
Bracher, Philip; Hertweck, Florian; Schröder, Stefan, Materialität auf Reisen: zur kulturellen Transformation der Dinge, LIT Verlag Berlin, Münster, 2006.
Budak, Neven, Izazovi i zamke historijske sinteze. Hrvatska i Slavonija u ranome novom vijeku, Sv. 1, Leykam International, Zagreb, 2007.
Chownitz, Julian, Handbuch zur Kenntniß von Ungarn, Verlag der Buchner’schen Buchhandlung, Bamberg, 1851.
Czoernig, Karl Freiherr von, Ethnographie der Oesterreichischen Monarchie, Band I, Wien, 1857.
Fenning, Daniel; Collye, Joseph, A New System of Geography, Or a General Description of the World, Crowder, 1765.
Fényes, Elek, Az Ausztriai Birodalom statistikája és földrajzi leirása, Kiadja Heckenast Gusztáv, Pest, 1857.
Ficker, Adolf, Die Völkerstämme der Österreichisch-Ungarischen Monarchie: Ihre Gebiete, Gränzen und Inseln, C. Ueberreuter’sche Buchdruckerei, Wien, 1869.
Filipović, Vera; Rafailović, Aleksandar, Srbi u Budimskoj donjoj varoši Taban prema popisima iz 18. veka, Arhiv Srbije, Beograd, 2014.
Fine, John V. A., When ethnicity did not matter in the Balkans: a study of identity in pre-nationalist Croatia, Dalmatia, and Slavonia in the medieval and early-modern periods, The University of Michigan Press, 2006.
Franz Vaníček, Specialgeschichte der Militärgrenze: Aus Originalquellen und Quellenwerken geschöpft, I Band, Aus der Kaiserlich-Königlichen Hof- und Staatsdruckerei, Wien, 1875.
Gavrilović, Slavko, Iz istorije Srba u Hrvatskoj, Slavoniji i Ugarskoj (XV-XIX vek), Filip Višnjić, Beograd, 1993.
Hase, Johann Matthias, Hvngariae ampliori significatu et veteris vel Methodicae, complexae Regna: Hvngariae Propriae, Croatiae, Dalmatiae, Bosniae, Serviae, Bvlgariae, Cvmaniae, principatvm…, Curantibus Homannianis Heredibus, Nürnberg, 1744, Internet, http://brbl-zoom.library.yale.edu/viewer/1342497, 20/04/2015
Jansson, Jan, Danubius Fluvius Europae Maximus A Fontibus Ad Ostia, Cum omnibus Fluminib, ab utroque latere in illum fluentibus, Amsterdam, 1636, Internet, https://www.raremaps.com/gallery/enlarge/11990, 20/04/2015
Jelčić, Dubravko, Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim političarima, Školska knjiga, Zagreb, 1995.
Jevtić, Miroljub, „Religija kao uzrok podela srpskog naroda“, Kultura polisa, Kultura – Polis Novi Sad, Institut za evropske studije, Beograd, br. 19/2012.
Kohl, Johann Georg, Die Völker Europa’s: Cultur- und Charakterskizzen der europäischen Völker, Berendsohn, Hamburg, 1872.
Kohl, Johann Georg, Hundert Tage auf Reisen in den österreichischen Staaten, Vierter Theil, Reise in Ungarn, Erste Abtheilung, Arnoldischen Buchhandlung, Dresden und Leipzig, 1842.
Kohl, Johann Georg, Reise nach Istrien, Dalmatien und Montenegro, Erster Theil, Arnoldische Buchhandlung, Dreseden, 1851.
Lea, Phillip, A New Mapp of the Kingdom of Hungary and the States that have been Subject to it, which are at Present the Northern Parts of Turkey in Europe, London, 1686, Internet, http://www.swaen.com/zoomV2.php?id=20706&zif_first=true, 20/04/2015
Luca, Ignatz de, Oestreichische Spezialstatistik, Jos. Vinz. Degen, Wien, 1792.
Ludovici, Carl Günther, Fortsetzung der Allgemeinen Schatz-Kammer Der Kauffmannschafft Oder Vollständiges Lexicon Aller Handlungen und Gewerbe So wohl in Deutschland als auswärtigen Königreichen und Ländern, Verlegts Johann Samuel Heinsius, Leipzig, 1743.
Luttrell, Narcissus, A Brief Historical Relation of State Affairs from September 1678 to April 1714, Vol. 4, Oxford: At The University Press, 1857.
Magda, Paul, Neueste statistisch-geographische Beschreibung des Köngreichs Ungarn, Croatien, Slavonien und der ungarischen Militär-Grenze, Weygand’sche Buchhandlung, Leipzig, 1832.
Paić und Scherb, Cèrnagora, Gedruckt bei Franz Suppan, k. k. priv. Buchdrucker und Buchhändler, Agram, 1846.
Petrić, Hrvoje, „O Kranjcima i ‘Slovencima’ ili Slavoncima (Slovincima) u Križevačkoj županiji te Varaždinskom generalatu od kraja 16. do početka 18. stoljeća“, Cris, Povijesno društvo Križevci, Vol.XI, br. 1/
Pickl, Othmar, Slavonija godine 1688. (Prema dnevniku grofa Sigmunda Joachima od Trauttmansdorffa), Radovi, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Vol.11, No.1, Rujan 1978.
Robert, Cyprien, Les Slaves de Turquie: Serbes, Monténégrins, Bosniaques, Albanais et Bulgares, Tom I, L. Passard/Jules Labitte, Paris, 184
Schmidl, A. Adolf, Österreichische Blätter für Literatur und Kunst (Geschichte, Geografie, Statistik und Naturkunde), Zweiter Jahrgang, Nr. 46, Wien, 17. April, 1845.)
Schmitt, Friedrich, Statistik des österreichischen Kaiserstaates, Dritte Auflage, Druck und Verlag von Carl Gerold’s Sohn, Wien, 1867
Schwartner, Martin von, Statistik des Königreichs Ungern, gedruckt bey Matthias Trattner, Pest, 1798.
Stepić, Milomir, „Vek rasrbljivanja Balkana – geopolitički uzroci i posledice“, Politička revija, Institut za političke studije, Beograd, br. 3/2014.
Subotić, Momčilo, „Srbija i srpske zemlje sto godina posle Velikog rata“, Politička revija, Institut za političke studije, Beograd, br. 4/2014.
Žutić, Nikola S., „’Srbi svi i svuda’ – ’hrvatske zemlje bez Hrvata’“, Istorija 20. veka, Institut za savremenu istoriju, Beograd, br. 2, vol. 23/2005.
O institutu
Institut za političke studije je naučnoistraživačka institucija sa sedištem u Beogradu, aktivna u oblasti društvenih nauka već gotovo 50 godina.
Kroz pola veka rada, Institut se razvio u modernu i samostalnu naučnu ustanovu, osposobljenu da vrši složena društvena istraživanja. U skladu s tim, Institut je uključen u fundamentalne nacionalne i međunarodne istraživačke projekte, naročito one koji proučavaju političke institucije i procese; razvoj političke teorije i njene fundamentalne koncepte; identitet i političku kulturu; evropske odnose i međunarodnu politiku; kao i savremene trendove u političkim naukama.
Svojim radom, Institut se etablirao kao referentna ustanova za istraživanja u oblasti politike u Srbiji i šire. Naši istraživači su potpuno osposobljeni ne samo da analitički objašnjavaju fenomene, već i da pristupe kompleksnim istraživanjima, koristeći najsavremenije analitičke i kvantitativne alate. U tom smislu, Institut redovno produkuje dubinske i argumentovane analize, ali i prognoze budućih trendova; a isto tako kreira koncepte razvoja institucija i modela javnih politika – u skladu sa svojom orijentacijom ka modernizaciji političkog života u celini.
Institut svoje ciljeve ostvaruje kroz organizaciju istraživanja; kroz bogatu izdavačku delatnost koja obuhvata sedam časopisa na srpskom i engleskom jeziku, kao i niz relevantnih monografija, zbornika i drugih publikacija; kroz organizaciju skupova i naučnih konferencija. Institut takođe pruža usluge u oblasti društvenih delatnosti, kao što su istraživanja javnog mnjenja, konsultantske usluge, politički marketing, izrada predloga javnih politika, i druge usluge.
Aktivnosti Instituta obavlja posvećen istraživački tim, koji obuhvata profesionalce odličnih naučno-istraživačkih kompetencija (politikologe, pravnike, sociologe, psihologe, komunikologe, ekonomiste), te omogućava interdisciplinarni i temeljni pristup izradi analiza, projekcija i modela. Institut je autonoman u svojim aktivnostima, te uspešno čuva dignitet nezavisne naučne institucije, čiji se istraživači ističu kritičkim i objektivnim odnosom prema predmetu istraživanja.
Institut za političke studije je kroz celokupno delovanje zadržao osnovnu svrhu – kreiranje kvalitetnih naučnih istraživanja, koja stavlja na raspolaganje pripadnicima akademske zajednice, medijima, kreatorima politika i donosiocima odluka, ali i opštoj javnosti, tj. svim zainteresovanim građanima. Upravo zbog toga, svi časopisi koje Institut izdaje nalaze se na ovom sajtu, otvoreni za posetioce.
Komentara: 0