Slobodni univerzitet Kragujevac organizovano je interaktivnu postavku "Branimo znanje(m)" u Velikom parku 10. maja na kojoj su vođeni razgovori sa sugrađanima, a jedna od tema bila je "Jadar, predeo koji nestaje".
Sagovornici su bili sa Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu:
Oni su za portal PRVI PRVI NA SKALI odgovorili na pitanja:
Šta je najspornije u projektu Jadar?
Šta Jadar ima, a da treba da se sačuva?
O potencijalnom rudarenju litijuma u Levču i Kragujevcu
Iz odgovora
Petrović: Dolazi nova era natrijum-jonskih baterija koje se mogu mnogo lakše dobiti i koje su mnogo manje problematične, konačno, nije potrebno kopati litijum. Iz mineralnih stena litijum ekstrahovati, gde ga ima samo par posto, to nikako ne ide sa razumom. Na tom prostoru može da se gaji mnogo toga što spada u organsku proizvodnju. Čula sam podatak: ako se gaje maline u Jadru dobit bi bila veća nego da se rudari litijum. A to važi i za druga područja u Srbiji.
Ajtić: Pretpostavljam da se više gubi, nego što je realna dobit. Ako krenete da se bavite rudarenjem ne možete da očekujete da neko ko živi tu generacijama ode da radi u rudniku, oni se bave nečim drugim. Ne možete da očekujete da se sprema neko iz porodice da se bavi rudarenjem - to je nerealno, ako pričamo koliko će ljudi biti zaposleno na tom području. U Srbiji nemate više stanovništva, zamislite da se vraćate da biste rudarili u ruralnim predelima. Verovatno rudarenje tog tipa nije isplativo za čitavu zemlju.
Grbović: Apelujem na ljude koji su na udaru, da malo bolje razmisle - nije u pitanju trenutna finansijska dobit, već pitanje budućnosti te zemlje koju su i oni nasledili od predaka. Oni su čuvali tu zemlju i stalno je uvećavali. Sada je prodati za neku količinu novca, da to ide u totalnu propast, ne samo njihove zemlje, nego svega ostalog kod komšija i okolnih sela koji ne bi to da prodaju, ali jednostavno otvaranjem rudnika oni više neće imati šansu da tu žive.
Komentara: 0