Ne čudi me da su resorni odbori Skupštine Crne Gore zaključili da je predlog zakonskog akta kojim se otvoreno atakuje na imovinu tradicionalnih verskih zajednica, a pre svega SPC, stečenu pre 1918. godine NEUSTAVAN.
O tome sam u javnosti i govorio prethodnih nekoliko meseci.
Njime se brutalno negira pravo svojine zajemčeno brojnim pravnim normama, međunarodnim konvencijama i zakonodavstvom same Crne Gore.
Predlogom ovig propisa dodatno se urušavaju ionako krhke demokratske tekovine u toj državi.
No, ukoliko neko i pomisli da može vršiti nasilje nad pravom, to mu nikako neće poći za rukom ako se drzne da nasrne na istoriju i pravdu budući da su to trajno nepromenljive kategorije.
Nije u ovom slučaju suština u materijalnom, odnosno u vlasništvu, već u nameri vlasti da se trajno zatre jedina preostala srpska identitetska institucija na tlu Crne Gore, a to je SPC.
I pošto crnogorske vlasti žele dokaze o vlasništvu nad crkvenom imovinom, evo im samo jedan u nizu koji se odnosi na drevni Cetinjski manastir - viševekovno središte srpske pravoslavne Mitropolije cetinjske, zetsko-brdske i skenderijske.
Evo šta im iz jedne epohe tokom koje su se poštovali pravo i pravda poručuje gospodar Crne Gore, knez i potonji kralj Nikola I.
...
UKAZ KNJAZA I GOSPODARA NIKOLE I IZ 1895. G. O IMOVINI CETINJSKOG MANASTIRA
„Ja NIKOLA PRVI po milosti Božjoj KNJAZ I GOSPODAR CRNE GORE
Naš slavne uspomene prethodnik, Zetski Gospodar Ivan Crnojević, osnovavši na Cetinju manastir kao stolicu Zetskih Mitropolita, obdario ga je raznim dobrima, među kojima se nalazi i veliki dio cetinjskog polja.
Kroz zla vremena, što su prelećela iznad srpskog naroda, uništivši mu i trag državnog života, ova zadužbina Ivana Crnojevića, posljednjeg nezavisnog srpskog Vladaoca, tako obilato obdarena, bila je u stanju da sačuva u neprekidnosti Državnu misao, koju je u onoj olujini taj mudri srpski Vladaoc sklonio pod Orlov Krš; i sem toga, da sačuva do naših dana jedinu episkopsku stolicu od onih, što je Sv. Sava podigao u srpskoj državi.
Pošto se u novije doba na cetinjskom polju, i to na svojini manastirskoj, zasnovala varoš, koja se sve više razvija; da sačuvamo ovu zadužbinu pobožnog Vladaoca i tim da obezbijedimo ovome manastiru opstanak odlučili smo i naređujemo:
1. Da se sva laktarina, što su dužne plaćati kuće varoši Cetinja, sakuplja u zasebnu manastirsku kasu sa svim ostalim prihodima sa manastirskih zemalja u cetinjskom polju;
2. Da manastir ovaj svoj godišnji prihod svake godine ulaže u kupovanje napokretnih dobara u Našoj državi, kako bi tim svoju današnju imovinu umnožio, te i dalje u budućnosti mogao blagotvorn o djelovati u oblasti Svete Pravoslavne Crkve i srpskog naroda. Ovijem najsvečanije potvrđujemo manastiru pravo svojine zemljišta, na kom se cetinjska varoš, Naša Prestonica, podiže, te dajemo svakome na znanje, da ovo zemljište ostaje za sva iduća vremena u isključivoj svojini Cetinjskog manastira sveto i neprikosnoveno.
Sveta Cetinjska Mitropolija bdiće nad ovim manastirskim pravom, Gospodarom Ivanom Crnojevićem darovanim i ovim Našim Ukazom potvrđenim.
U našoj Prestonici Cetinju na dvadeset peti dan rođenja Našega Nasljednika Knjaza Danila, 1895.
Komentara: 0