Mravi su redovno ustajali pre mene. U šećeru, u prvo jutarnjoj kafi, u prvom zalogaju, hleba bili su obavezno pre mene. Vredni, mali, slatki mravi. Mnogo sam ih mrzeo.
Onda sam kupio kinesku kredu i ižvrljao njome plakare, uokvirio sam linijama zidove i nervoznim pokretima iscrtao viseće elemente u kuhinji.
Sutradan sam počistio popadale mrave. Gledao sve to moj deda, jedan lenjista, boljševik, staljinista, marksista, golootočanin, komunista i socijalista pa kaže: Silna je ta kineska kreda i prava je sreća što su je izmislili na Istoku. Da su je kojim slučajem pronašli na Zapadu mene bi jutros odneli grobari!
Komentara: 0