Zavod za zaštitu prirode Srbije izdao je u avgustu prošle godine Rio Tintu uslove za projekat Jadar koji određuju šta je sve na tom području važno da se zaštiti i kako da to učini. Ipak, mejlovi i druga dokumentacija do koje je došao CINS pokazuju da je deo stručnjaka bio protiv jer priroda ne bi bila dovoljno zaštićena. Direktorka je njihove primedbe ignorisala i izdala uslove, ne izmenivši čak ni slovne greške.
U Palati Srbije, brojne novinarske ekipe su zauzimale svoja mesta, a snimatelji su pokušavali da dođu do što bolje pozicije za kadar. Za nekoliko minuta trebalo je da počne zajednička konferencija nemačkog kancelara Olafa Šolca, potpredsednika Evropske komisije Maroša Ševčovića i predsednika Srbije Aleksandra Vučića.
Bio je jul, 2024. godine.
Veče pre konferencije, Šolc je došao u iznenadnu posetu Srbiji, a razlog je bio samo jedan – litijum. Posle zastoja nakon građanskih protesta, vlast je ponovo pokrenula priču o otvaranju rudnika litijuma na zapadu Srbije. Za ovaj projekat pod imenom Jadar zainteresovan je ne samo investitor, kompanija Rio Tinto, već i Nemačka i Evropska unija. Prva jer je najveći proizvođač električnih automobila u EU, vozila za čije se pokretanje najčešće koriste litijumske baterije. Druga želi da smanji zavisnost od Kine koja je jedan od najvećih proizvođača litijuma u svetu.
Ipak, u Srbiji postoji veliki otpor otvaranju rudnika, a protesti koji su organizovani zbog toga su bili jedni od najvećih u poslednjih nekoliko godina.
Vučić je na konferenciji rekao da litijum za Srbiju predstavlja veliku nadu i da ovu šansu ona neće propustiti.
„Bez pune zaštite ljudskih života i prirode neće biti iskopavanja litujuma u Zapadnoj Srbiji, u okolini Loznice“, izjavio je Vučić.
Međutim, dokumentacija do koje je došao Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) ukazuje da su uslovi za zaštitu prirode napravljeni tako da idu na štetu prirode, da su menjani i usvojeni bez saglasnosti dela stručnjaka.
Naime, Zavod za zaštitu prirode Srbije izdao je u avgustu prošle godine uslove Rio Tintu za projekat Jadar koji određuju šta je sve na tom području važno da se zaštiti i kako da to učini.
Mejlovi, službene beleške i druga dokumenta do kojih smo došli pokazuju da je deo stručnjaka u Zavodu bio protiv toga jer se njima ne štiti priroda. Neki od njih su postavili pitanje mogu li se ovi uslovi uopšte izdati.
„…Ne postoje uslovi koji će sprečiti nepovratnu destrukciju ovog područja (na lokacijama eksploatacionog polja i deponije) kao i staništa brojnih vrsta“, pisalo je u jednom od mejlova.
I pored njihovog protivljenja, direktorka Zavoda Marina Šibalić je izdala uslove.
Nakon ovoga, neki od načelnika su sastavili službene beleške u kojima su opisali šta se desilo.
Kako je sve počelo
Nekoliko dana nakon posete Olafa Šolca, u Zavod za zaštitu prirode Srbije je stigao zahtev kompanije Rio Sava Eksplorejšn, ćerke firme Rio Tinta u Srbiji, da im se izdaju uslovi zaštite prirode za projekat Jadar.
Ovaj dokument predstavlja uputstvo investitoru kako da realizuje projekat, a da ne ošteti prirodu.
Jedna od načelnica u Zavodu je obaveštenje o tome, zajedno sa pratećom dokumentacijom i prvom podelom obaveza, poslala na zajedničku mejling listu. Nju su činili zaposleni iz stručnih službi, uglavnom oni koji će učestvovati u izradi uslova.
Odmah na početku, biolog Ivan Medenica je odgovorio da je nakon analize i upoređivanja podataka dobio „vrlo kompleksnu i gotovo nerešivu situaciju“. Prema njegovom mišljenju, nisu postojali uslovi koji će sprečiti nepovratnu destrukciju prirode.
On je tražio da se i druge kolege izjasne da li su saglasni sa njim ili misle da postoji mogućnost izdavanja uslova. Osmoro stručnjaka se nakon toga saglasilo sa njim.
Ipak, rešenje je nađeno u tome da se uslovi izdaju bez obzira da li će investitor moći da ih ispoštuje.
Prema dokumentaciji, postojala su tri tima koja su radila na njihovoj izradi.
Deo stručnjaka je tako bio fokusiran da se očuvaju zaštićene vrste biljaka i životinja. Drugi tim brinuo je kako da se zaštiti takozvana neživa priroda poput podzemnih i nadzemnih voda, stena, klisura i pećina. Treći deo stručnjaka je tražio rešenje kako da se prostor koji ljudi koriste, poput njiva i šuma, uskladi sa projektom rudnika.
Nakon nešto više od nedelju dana rada tokom kojih su radili na uslovima, 21. avgusta ih je sačekalo iznenađenje.
Direktorkini uslovi
Marina Šibalić je po struci arhitekta i pre nego što je postala direktorka Zavoda, bila je načelnica Odeljenja za ozakonjenje objekata i inspekcijske poslove na beogradskoj opštini Savski venac. U to vreme, predsednica ove opštine je bila Irena Vujović.
Nedugo nakon što je Vujović izabrana za ministarku zaštite životne sredine, Šibalić je postala direktorka Zavoda.
U praksi, kada direktor Zavoda dobije verziju uslova od stručnih službi, treba da je pregleda i da na nju da saglasnost ili traži da se nešto koriguje. On na kraju i potpisuje rešenje kojima se izdaju uslovi.
Ovog puta, Šibalić je 21. avgusta umesto sugestija poslala svoju verziju uslova.
Stručnjaci su primetili da se sadržaji ta dva dokumenta bitno razlikuju. Između ostalih, javio se i biolog Ivan Medenica koji je rekao da „ključni uslovi zaštite biodiverziteta nisu inkorporirani“.
Načelnik Odeljenja za biodiverzitet, ekološke mreže i održiv razvoj Nenad Sekulić je u komentarima ukazao da je izbrisan pasus u kome se navodi da područje obuhvata stanište strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka i životinja, kao i staništa koja su prioritetna za zaštitu.
Izostavljeno je više od 60 vrsta beskičmenjaka, riba, vodozemaca, gmizavaca, ptica, sisara, pokazuju komentari Sekulića.
Takođe, uputio je da bi trebalo definisati i nulto stanje biodiverziteta – presek šta u datom momentu postoji od biljaka i životinja na tom području, a služi da bi se kasnije pratilo da li projekat utiče na to da vrste nestaju.
Međutim, svi ovi komentari su bili uzaludni jer je za to vreme direktorka već izdala rešenje sa svojom verzijom uslova. U njima nije promenila ništa, pa čak ni slovne greške na koje je ukazao Sekulić.
Načelnici se ogradili od uslova
Zavod za zaštitu prirode je mesecima odbijao da nam dostavi dokumentaciju, a na kraju su, kad su nam omogućili uvid, deo iste sakrili (više u antrfileu).
Tako nam, na primer, nisu date službene beleške koje je sačinilo dvoje od troje načelnika – Nenad Sekulić, načelnik Odeljenja za biodiverzitet, ekološke mreže i održiv razvoj i Nataša Sarić, načelnica Odeljenja za geodiverzitet.
U svojoj službenoj belešci Sekulić piše da ju je sastavio „sa ciljem ukazivanja na eventualne posledice donošenja predmetnog rešenja, donetog na način i u proceduri koji do sada nisu primenjeni ni viđeni u Zavodu za zaštitu prirode Srbije“. On je napisao i da je rešenje koje je Zavod izdao „u tajnosti pripremljeno i isto tako u tajnosti ekspedovano“ bez prethodnog uvažavanja mišljenja stručnjaka iz više odseka i odeljenja Zavoda.
Sekulić je uz službenu belešku dostavio i prateću dokumentaciju koja se takođe nije nalazila u predmetu koji je novinarki CINS-a dat na uvid.
I načelnica Nataša Sarić je u svojoj službenoj belešci navela da se ne slaže sa spornim rešenjem jer nije u skladu sa uslovima koje su definisali stručnjaci njenog Odeljenja za geodiverzitet.
Iz Zavoda za zaštitu prirode Srbije su nam mejlom odgovorili da ne mogu da nam omoguće intervjue sa zaposlenima i direktorkom dok se pred Poverenikom vodi postupak koji smo pokrenuli.
Do dokumentacije zaobilaznim putem
Novinarka CINS-a je do dokumentacije iz ovog predmeta došla zaobilaznim putem, iz tri različita izvora. Razlog za to je što je Zavod za zaštitu prirode mesecima odbijao da nam je dostavi.
Bilo je potrebno dva i po meseca i žalbeni postupak pred Poverenikom za informacije od javnog značaja da bismo dobili uvid u nju.
Na kraju i kad nam je dozvoljen uvid, deo dokumentacije je sakriven od nas.
Dok je pregledala dokumentaciju iz ovog predmeta, novinarka CINS-a je primetila jedan koji se razlikovao od ostalih. Kada je na to ukazala pravnici Vesni Brkljač koja je bila prisutna, ona je uzela papir iz ruke novinarke i rekla da je to nešto njeno i da nema veze sa predmetom.
Nakon što joj je naša novinarka skrenula pažnju da na dokumentu piše Projekat Jadar i insistirala da ga dobije nazad, Brkljač ga je vratila.
Ispostaviće se da je reč o dokumentu sa komentarima načelnika Nenada Sekulića u kojima se vidi šta nedostaje u direktorkinoj verziji uslova. Takođe, kako smo na kraju saznali, veliki broj dokumenata nije dat našoj novinarki na uvid.
CINS je zbog skrivanja dokumenata protiv Zavoda pokrenuo postupak pred Poverenikom za informacije od javnog značaja.
Ilustracija: CINS/Zoran Miodrag
Dina Đorđević
Izvor: CINS
STRANICA KOJA SE ČUJE - ZORAN MODLI
PRVI PRVI NA SKALI FB STRANA, TVITER, INSTAGRAM, TREDS
PODRŽI PPNS!
MIHAJLO PUPIN
ARČIBALD RAJS
Komentara: 0