Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, umrla je mučeničkom smrću četa đaka u jednom danu.
Iste su godine svi bili rođeni, isto su im tekli školski dani, na iste svečanosti zajedno su vođeni, od istih bolesti svi pelcovani, i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, umrla je mučeničkom smrću četa đaka u jednom danu.
A pedeset i pet minuta pre smrtnog trena sedela je u đačkoj klupi četa malena
I iste zadatke teške rešavala: koliko može putnik ako ide peške... i tako redom.
Misli su im bile pune istih brojki, i po sveskama u školskoj torbi besmisleno ležalo bezbroj petica i dvojki.
Pregršt istih snova i istih tajni rodoljubivih i ljubavnih stiskali su u dnu džepova.
I činilo se svakom da će dugo, da će vrlo dugo, trčati ispod svoda plava dok sve zadatke na svetu ne posvršava.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu umrla je junačkom smrću četa đaka u istom danu.
Dečaka redovi celi uzeli su se za ruke i sa školskog zadnjeg časa na streljanje pošli mirno kao da smrt nije ništa.
Drugova redovi celi istog časa se uzneli do večnog boravišta.
Komentara: 0